'Nije na nama da govorimo o politici, nego da vjerom u Boga pobuđujemo savjest ljudi'

Mons. Vilim Grbac jedan je od narodskih svećenika koji se rado druži s vjernicima ali i onima koji imaju neke drugačije poglede na život. Uz brata Josipa kao takav poznat je u cijeloj Istri. Prva župa bila mu je u Puli na Vidikovcu, a nakon godinu dana preselio je u Poreč, gdje je ostao do 1986. godine.

Svećenička služba ga je potom vodila u Labin gdje se zadržao 14 godina. Nakon kraćeg boravka u Umagu sedam godina je bio ravnatelj Kolegija u Pazinu. Uslijedilo je šest godina službe u katedrali u Puli da bi 2015. godine preuzeo župu Rovinj.

Njegovu neposrednost, predanost službi i humanost brzo su prihvatili župljani i građani Rovinja. Župnik Grbac im je, baštineći svoje bogato iskustvo, stekao naklonost cjelokupne rovinjske zajednice, posebno u karitativnom djelovanju.

Posvećenost službi, vjernicima i cjelokupnom građanstvu potvrđena je Priznanjem Grada Rovinja, koje mu je uručena uz Dan Grada Rovinja i blagdana njegove zaštitnice sv. Eufemije. Bez eufemizma, mons. Vilim Grbac je visoko priznanje doživio kao iznenađenje, ali i poticaj za dalji rad.

„U Rovinju sam devet godine, što za jednu veliku župu nije dugo razdoblje, ali kada dobiješ priznanje od ljudi s kojima živiš i gdje djeluješ onda to ima svoju posebnu vrijednost. Ovo važno priznanje doživljavam kao spoznaju da je prepoznat naš rad sa potrebitim sugrađanima“, kaže mons. Grbac.

Rovinjski župnik je dobio Priznanje upravo za humanitarnu pomoći i donatorstvo. Pod njegovim nadzorom za pomoć najpotrebnijima brinu se Caritas i njegovi aktivisti. Možda je za karitativne i ljudske potrebe još značajnija Udruga svetoga Vinka, međunarodna katolička volonterska zajednica u kojoj je Vilim Grbac duhovnik za cijelu Istru.

„Udruga sv. Vinka je zajednica koja djeluje u brojnim istarskim župama, a u Rovinju ima posebno dugu tradiciju. Prema načelima sv. Vinka naši aktivisti ne čekaju da im se netko javi, već na terenu od čovjeka do čovjeka saznaju kome je realno potrebna bilo kakva pomoć. Iznenadili biste se da i u bogatom Rovinju imamo sugrađane koji žive u teškim materijalnim uvjetima. Mnogi su i prepušteni sami sebi. Usamljeni, stariji i koji osjećaju da su prepušteni sami sebi. Nekome je potrebna materijalna pomoć, a mnogima samo iskren razgovor i utjeha da osjete kako nisu ostavljeni sudbini već da postoji netko tko mu želi pomoći. Iznimno sam zahvalan onima koji se uključuju u našu zajednicu i nesebično pomažu našim potrebitim sugrađanima“,  ističe mons. Grbac

Kaže da svaki čovjek želi živjeti što bolje i komotnije, što i nije loše. Ipak, često se ne primjećuje da se sve više bavimo samo sa sobom.

„Ponekad čovjeku naiđu životne okolnosti koje nas zaustave pa osjetimo kako je to kada ostanemo sami. Tada započnemo razmišljati na neki drugi način i primjećujemo oko nas žive potrebiti koje smo mi koji put zanemarili jer smo mislili samo na sebe“, dodaje mons. Grbac.

Mons. Vilim Grbac rođen je 1957. godine u Lanišću, a zaređen je 27 godina kasnije. Volio je dobro društvo i igranje nogometa. Nogomet i dalje voli i kada stigne pogleda neku dobru utakmicu, posebno naše reprezentacije za koju kaže da zrači zajedništvom.

„Krajem završetka osnovne škole kod mene se pojavio osjećaj da moram pomoći ljudima s kojima živim pa sam krenuo na Kolegij u Pazin. Stariji brat Josip je već bio na sjemeništu, ali to i nije bilo presudno za moje životno opredjeljenje. U to vrijeme Crkva nije bila vezana za vlast, već neka vrsta opozicije, kao takva i izazov privlačan mladina, pa i meni“, kaže mons. Grbac.

Dodaje da je u to vrijeme bilo puno mladih svećenika, što mu je dalo poticaj da se nakon vojske upiše na riječku Teologiju. Na pitanje da li je kada požalio što se opredijelio za ovaj zahtjevni poziv kaže da mu ponekad odlutaju misli što bi se dogodilo da je umjesto duhovnog odabrao neko životno zanimanje. 

„Nakon ovoga što sam doživio služeći Bogu i ljudima nisam požalio. U našoj službi nije uvijek lako i jednostavno, ali je Crkva nešto s čime sam se poistovjetio, posebno danas kada se pod vodstvom pape Franje iskonski vratila malim ljudima potrebnim utjehe“, ističe rovinjski župnik.

U ovo izazovno, krizno i prijelomno vrijeme mons. Grbac kaže da Crkva mora biti oslonac, utjeha i pribježište svog naroda. Na pitanje da li odobrava da neki svećenici javno iskazuju svoja politička opredjeljenja, kaže da je to nedopustivo.

„Vjera je nepresušno vrelo, pa mislim da imamo što govoriti na propovjedi. Propovijed je tumačenje Evanđelja pa svećenik nije taj koji treba davati političke upute. Nije na nama da mi govorimo o bilo kakvoj politici i da se negdje svrstavamo već da vjerom u Boga pobuđujemo savjest ljudi i upućujemo ih na životne vrijednosti i potrebu da budemo bliski kao osobe i dio skladne zajednice“, zaključuje je mons. Grbac i uz predstojeći Božić poručuje:

„Božić donosi radost svim ljudima jer je to dan kada je Bog postao čovjekom. Njegov naziv je umanjenica riječi Bog, pa ga dostojanstveno ne slavimo na trgovima kao Novu godinu, već u obiteljima. Prisjećajući se gdje se rodio Isus,  što nam dočaravaju jaslice, uviđamo da život i u teškim okolnostima ima smisla. Mnogima je o Božiću teško jer su zbog različitih okolnosti ostali sami. Njima je stalno, a posebno za Božić pomoć najpotrebnija, pa im svi zajedno trebamo pomoći da se ne osjećaju odbačeni i zadrže svoje ljudsko dostojanstvo.“