'Javno-privatni zdravstveni sustav nije dobro organiziran. Liječnici će i dalje moći raditi privatno, ali uz jasne kriterije'

Nakon ravnateljice pulske bolnice Irena Hrstić iz Pule postaje državna tajnica u Ministarstvu zdravstva, pa onda nizom nesvakidašnjih okolnosti i ministrica. Ima povjerenje premijera i Vlade, članica je HDZ-a i predsjednica pulske podružnice te stranke, te se sada obavezala iznjedriti važne i dalekosežne promjene u hrvatskom zdravstvu. U razgovoru za Istarski.hr pojašnjava koje su po njoj manjkavosti zdravstvenog sustava, što misli o privatnom radu liječnika, manjku kadrova, dugovima prema veledrogerijama, visokom mortalitetu od karcinoma u Hrvatskoj...

- Kako se osjećate u fotelji bivšeg ministra Beroša? Rekli ste da nije bio baš zgodan trenutak za vaše imenovanje. Kada zapravo krećete s nekim prvim potezima? S čime ste počeli raditi kao državna tajnica, a da sada nastavljate s pozicije ministrice?

- Obzirom da sam prihvatila tu dužnost, vrijeme je da se osjećam dobro. U smislu, dovela sam se u psihofizičko stanje da se osjećam dobro. Ozbiljno sam razgovarala s premijerom, i to više puta. U situaciji kada dobijete podršku premijera i cijele Vlade, onda znate da zaista imate mandat za odraditi posao. Imam i podršku ljudi s terena, kolega.

- U kojoj ste fazi s nekim rezultatima "češljanja" javnih nabava u zdravstvu? Krenuli ste s popisom svih suglasnosti koje je ministarstvo dalo na ukupne postupke javne nabave, kroz pojedinačne zdravstvene ustanove, pa i koliko su imali izmjena plana nabave. Ima li za sada rezultata? Postoje li nekakva odudaranja?

- Da, to je i sam premijer javno dao nalog za reviziju svih suglasnosti oko javnih nabava i mi smo u tom procesu, u tijeku rada.

- Remeti li vam to vaš konkretan rad i koliko će zapravo trajati?

- Zdravstveni sustav je izrazito dinamičan i mora se moći prilagoditi svakoj novoj situaciji. Naravno da ne radimo samo to. Nemam luksuz da riješavam problem po problem. U ovom trenutku moramo rješavati više problema istovremeno.

- Dakle, jeste li naišli na nepravilnosti?

- U ovom trenutku ne. Krenuli smo s revizijom izdanih suglasnosti za izvanredne nabave za aktualnu godinu. U 2024. godini ako se primijeti nekakav rizičan dio, može se još zaustaviti i spriječiti, a nešto što je bilo prije osam godina ne može biti predmet djelovanja zdravstvene administracije, nego drugih institucija. Tako da, logika je bila krenuti od ove godine. Uglavnom, prvo smo napravili makroanalizu nabave određene medicinske opreme, pa postupak nabave i postignutu cijenu na način da je usporedimo s drugom zdravstvenom ustanovom iste razine. U ovom trenutku nismo naišli na neke potencijalne rizično provedene postupke. Ali nismo još dovršili.

- Koliko vam fali?

- Po gruboj procjeni, sada smo na nekih 50 posto posla.

- Radite li samostalno ili možete potražiti pomoć drugih institucija?

- Ako dođemo do nečeg što smatramo rizičnim, onda će na tome raditi netko drugi, a ne Ministarstvo zdravstva jer bi to bio direktan sukob interesa. Ili ćemo primjerice uzeti vanjskog objektivnog promatrača koji će ići u dublje analize.

- No, neka treća strana će se uključiti tek na vašu signalizaciju.

- Tako je, ja sam dobila nalog za to i ja to moram odraditi i proizvesti neki rezultat. Ako je Ministarstvo zdravstva dosad surađivalo sa svim institucijama, ne vidim razlog da to ne bude i u budućnosti.

- Ostajemo na temi javnih nabava. Sada bolnice naručuju vrijednu opremu samostalno, što je dio javnosti tumačilo negativno, no ispostavilo se da je zapravo bezazleno. Radi li se o smanjenju administracije, ubrzanja beskonačno dugih procesa nabave, decentralizaciji...?

- Kada idete u postupak javne nabave, od početka do kraja su se, barem do sada, izdavale tri ili četiri suglasnosti. Ovo što sada ukidamo jest samo jedna od suglasnosti. Odnosno skraćujemo postupak, ali i uvodimo istovremeno veću kontrolu. Važno je da se nabavlja uređaj koji će biti efektivno i efikasno iskorišten. Kada se iskaže potreba, mora se i dokazati što se postiže tom nekom nabavom.

- Što bi se moglo promijeniti u sustavu javnih nabava da bi se izbjegle situacije sukoba interesa?

- Procesi su vrlo jasno zadani, samo je pitanje pridržavaju li se svi toga. Sustav kontrole je nedovoljno angažiran i korišten kao alat upravljanja.

- Devastira li se javno zdravstvo tako što se privatnim klinikama plaćaju nekakvi pregledi ili pretrage po pacijentu, a za taj novac bi bolnica mogla kupiti određenu aparaturu?

- Je li u Hrvatskoj smanjena količina pružene usluge u javnom zdravstvu - nije. Imamo li problema u javnozdravstvenom sustavu – imamo. Je li ono kolabiralo – nije. Postoje li načini što možemo poduzeti da bude bolje organizirano – može. Iznos koji se u ovom trenutku daje za privatne zdravstvene ustanove je tek minimalni udio ukupnog izdavanja za zdravstveni sustav. Ako je sve napravljeno na transparentan način, za pacijenta je potpuno svejedno. I zato na zapadu to funkcionira, a mi možda imamo problem oko načina provedbe te mjere. Treba jasno i transparentno regulirati javno-privatni zdravstveni sustav.

- Za sada to nije tako?

- Nije dovoljno dobro organizirano i dovoljno transparentno. Opet se vraćamo na slab sustav kontrole.

- Jeste li imali nemoralnih ponuda vezanih za vašu funkciju dok ste bili u pulskoj bolnici ili pak sada?

- Definitivno nisam. Ako je percepcija javnosti da se to događa jako često, onda imamo ozbiljan problem.

- Ima li ministar, pa i premijer, dovoljnu moć da regulira nasrtaje tržišta, odnosno divljačke apetite profita, pogotovo u zdravstvu?

- Mislim da ima, uostalom sada je donesen i zakon o lobiranju. Opet kažem, imamo dobre alate, samo je pitanje koliko ih koristimo. Sigurna sam da premijer ima nultu stopu tolerancije na korupciju. Ovo što se zadnje dogodilo je zasigurno čin pojedinca, a ne sustava. Vjerujem da će se percepcija javnosti promijeniti.

- Zašto su sve bolnice vraćene pod državu, a uzete županijama. Ima jedan predmet na Ustavnom sudu koji su pokrenuli Grad Zagreb i Krapinsko-zagorska županija. Oni kažu da to nije ustavno jer je po Ustavu zdravstvo u djelokrugu županija.

-  Mislim da je to izuzetno dobar potez, Hrvatska je previše mala da bi imala 20 različitih strategija zdravstvenog razvoja.

- I ranije su bile pod državom, pa onda pod županijama, i sada opet pod državom. Znači li to da je bio pogrešan potez dodijeliti ih županijama, pa se sada to ispravlja?

- Ponavljam, Hrvatska je premala da bi imala više zdravstvenih politika.

- Liječnici nam rade i u javnom i u privatnom sektoru. No, postoje nelogičnosti i neregulirane situacije, vjerojatno i zloporaba. Kako planirate to riješiti i kada? Možete li nam najaviti neke novitete? Nije li nelogično da liječnici smiju raditi u privatnom sustavu, a javni je, blago rečeno, u ne tako pozitivnom stanju, odnosno nisu upotrebljeni svi resursi da bi se, recimo, smanjile liste čekanja i slično?

- Apsolutno je nelogično i u ovom trenutku nedovoljno transparentno, a što je najvažnije i nedovoljno kontrolirano. Upravo sam s time počela raditi i kao državna tajnica. Taj se proces sada nastavlja. Neću se obvezati uskim rokovima ali sigurno će to biti skorašnji prvi proizvod koji će ovo ministarstvo isporučiti. Liječnici će i dalje moći raditi i u privatnom sustavu, ali uz jasne i transparentne kriterije koji će jednako vrijediti za svih. Kriteriji ne smiju biti općeniti već konkretni, a bit će vezani i za liste čekanja i za izvršenje pojedinca i za iskorištavanje svih resursa.

- Što ćemo s nedostatkom kadra? Naši liječnici i medicinske sestre odlaze vani, a mi imamo poteškoća s uvozom radne snage. Birokracija nam je izrazito spora i troma. Citirat ću novog ravnatelja pulske bolnice Andreja Angelinija: 'Imate osobe i iz naših susjednih zemalja, iz našeg govornog područja, koje bi došle raditi u Hrvatsku, a nailaze na situaciju da im je lakše zaposliti se u nekoj drugoj zemlji EU jer je procedura jednostavnija. Ako u Hrvatskoj moram čekati dvije godine za nostrifikaciju diplome, a u Italiji se to rješava u tri mjeseca, razmislit ću gdje ću ići.' Imate li vi sada moć utjecaja na sustav da se on ubrza?

- Ovo pitanje dotiče više sustava. Brzina izdavanja nostrifikacija za liječnike nije u ovlasti Vlade, nego Hrvatske liječničke komore, ali naravno da želimo da se cijeli proces ubrza i mislim da možemo utjecati na to. Možda je u ovom trenutku problem nostrifikacija veći za sestrinski kadar.

- Ako mogu druge zemlje, moramo i mi.

- Apsolutno. Ali zašto mislite da organizacijom sustava i enormnim povećanjem plaća u zdravstvenom sustavu se liječnici i medicinske sestre neće vratiti u Hrvatsku? Mogu vam reći da mnogi razmišljaju o povratku. Već i sada se vraćaju.

- Postoje određeni dugovi sustava prema veledrogerijama. Prijeti li bolnicama nestašica lijekova? Nedavno se dogodila jedna financijska zakrpa, no što dalje?

- Postepeno se smanjuje broj potrebnih financijskih sredstava za sanaciju zdravstvenog sustava. To je jako dobro. Ove godine je također bilo potrebna isporuka sanacijskih sredstava zbog povećanja primanja u zdravstvenom sustavu. Bolnice su se počele konsolidirati i racionalizirati poslovanje što trebamo nastaviti i u budućnosti.

- Mislite li uvesti istodobno dva ravnatelja bolnica, jedan medicinski drugi ekonomski?

- Kada govorimo o odgovornosti, ona mora biti u jednoj osobi. U pulskoj bolnici smo funkcionirali tako da čelna osoba potpisuje, ali postoji i supotpis suradnika. Ako je ravnatelj ekonomist, prvi suradnik mu mora biti liječnik. Ni jedan ekonomist neće razumijeti struku, kao što liječnik neće dobro poznavati financije. Nije dobro da ravnatelj nema kvalitetnih znanja iz zdravstvene ekonomije.

- Pita jedna liječnica: zašto ne postoji kontrola vremensko-kadrovskih normativa za pojedine pretrage? Kako je moguće da jedan specijalist u jednoj bolnici pogleda značajno manji broj pacijenata u ambulanti istog tipa, i to tako "prolazi" godinama? Zašto voditeljske pozicije imaju mizerno viši koeficijent na plaći, što nikako nije stimulativno?

- Cilj je napraviti takva mjerila izvršenja da, recimo, kardiolog u Zadru bude jednako opterećen kao kardiolog u Slavonskom brodu. Za očekivati je da postoje određeni propusti i jasno je komunicirano na koji način se nelogičnosti mogu riješiti. Ovo o čemu govorite je već u postupku riješavanja.

- Kako suzbiti nadriliječništvo?

- Opet se vraćamo sa sustav kontrole koji mora dobro funkcionirati. Postoji i problem lijekova s interneta, odnosno nestandardiziranih medicinskih proizvoda. Važna je i zdravstvena pismenost, da ljudi zaista shvate što spada u nadriliječništvo.

- Mogu li u Hrvatskoj žene računati na siguran i besplatan pobačaj? Treba li uopće postojati institut priziva savjesti za liječnike?

- Mislim da treba poštovati pravo žene na odabir. Isto tako treba postojati i pravo na priziv savjesti. Zdravstvena administracija je u obvezi osigurati da priziv savjesti ne uvjetuje uskraćivanje bilo kakve zdravstvene usluge. Do sada nisam primijetila situacije da je zbog priziva savjesti usluga bila onemogućena.

- Ostajete li na čelu pulske podružnice HDZ-a?

- Da, još sam u mandatu, ali mi treba pomoć na terenu.

- Kako komentirare nizak pad mortaliteta od karcinoma u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina u komparaciji s ostalim zapadnim zemljama?

- Iako postoje određeni pomaci posljednjih godina na bolje, u smislu pada smrtnosti od karcinoma nismo dosegli nužne ciljeve. Iz zbog toga treba se posvetiti boljoj provedbi već postojećih programa, kao i osiguravanju svih dijagnostičko- terapijskih uvjeta da bi se smrtnost i dalje smanjivala. Stoga se trebaju revidirati načini provedbe preventivnih programa na karcinome ( debelo crijevo, dojka i ostali), kao što su uvedeni i novi ( pluća, prostata), a u dijagnostičko- terapijskom smislu radi poboljšanja ishoda liječenja dobavljeni su 21 linearnih akceleratora diljem Hrvatske. Zbog svega navedenog očekujemo u budućem vremenu daljnja poboljšanja.