Ona ima najbolju radijsku emisiju: 'Djeca su mi pozlatila mikrofon, inspiriraju me njihove male mudrosti'

Ima tih nekih radijskih glasova uz koje jednostavno ne možeš promijeniti stanicu. Ugodni su toliko da ti program, dok ga oni vode, ne ide na živce ni kad je posrijedi emisija o onim čudotvornim preparatima za zdravlje. Topli su toliko da je, uz upaljeni prijemnik, u prostoriji odmah nekako prijatno; podsjete te zašto, zapravo, oduvijek voliš - slušati radio.

Jedan takav glas – dobro, ne samo glas - prepoznao je i žiri sastavljen od dugogodišnjih novinara i profesora, kad je nedavno dodijelio Zlatni mikrofon za najbolju radijsku emisiju Marini Mejak (46), urednici i voditeljici „Malog svijeta velikih misli“ na Radio Istri. Radi se o nagradi Hrvatske udruge radijskih nakladnika koja okuplja sedamdesetak lokalnih postaja.

Emisija „Mali svijet velikih misli” u 15 minuta donosi bogatstvo razmišljanja vrtićaraca i osnovaca, zabilježenih u izravnom susretu: Mejak je s mikrofonom pod miškom prošla cijelu Istru i pretresla nebrojene teme.

Osvojena nagrada povod je za blic-intervju s ovom nenametljivom kolegicom, dugogodišnjom voditeljicom i novinarkom Radio Istre.

Mejak je iz Pazina, po struci profesorica hrvatskog jezika i književnosti, no radio joj je, ipak, prva ljubav. Naravno, nakon njene obitelji - majka je petoro djece.

- Što ti znači osvojena titula za najbolju radijsku emisiju?

- Najprije to što je riječ o nagradi struke. Zatim, drago mi je što su se djeca iskazala kao kompetentni sugovornici te što je prepoznata vrijednost i posebnost zavičajnih tema koje su bile osnovica našoj nagrađenoj emisiji.

- Pretpostavljam da ti je ta emisija dobrodošao otklon od svakodnevnog novinarskog posla?

- Svaki radijski zadatak zahtijeva posvećenost i vrijeme, no ovaj svakako daje više prostora i slobode, a time i manje prilika za pogreške.

- Raditi emisiju s djecom ne može svatko: moraju ti vjerovati da bi se otvorila, podijelila misli. Očigledno imaš tu odliku. Ispunjavaju li te takvi razgovori, trgnu li te katkad te 'velike misli'?

- Rekla bih da je to ipak do djece, ne do mene, a tu su i suradljive tete u vrtiću te učiteljice u školi koje nam "pripreme teren". Djeca u većini pristupaju sa znatiželjom, otvoreno i izravno, a s onim ostalima treba samo malo strpljenja, posvetiti im koji trenutak više. Jer sva djeca rastu od ljubavi. Uvijek obogaćuje dječja vedrina, neočekivani zagrljaj djeteta koje te susrelo prvi put u životu, nasmije nas iskrenost i spontanost, a inspiriraju njihov trud i uspjesi, male mudrolije, i to jednostavno – biti dijete, što često, spontano komentiramo i u redakciji.

- Puno je odrađenih terena i pretresenih tema. Ipak, koje su 'top 3' dječje izjave, odnosno poruke koje su te ostavile 'paf'?

- Trebalo bi mi malo više vremena da ih pronađem i opišem kontekst, ali izdvajam one koje su nas nasmijale. Na primjer: „Nisam ni mislio da ću dobiti šibu jer sam pismo poslao i krampusu“; „Što sve ide u kruh? Brašno, sol, voda i nutella“. Tako sam, recimo, na pitanje kako izgleda šumski vrtić, u Taru, dobila odgovor – zelen! Na temu vodoopskrbe, u Novigradu, pitam kako se zove majstor koji popravlja cijevi – barba Alen. Doznala sam i da na snijegu ima puno tragova od dinosaura…

- Majka si petoro djece. Kako uopće sve stižeš?

- Pa iskreno, dinamično je i nije sve "po špagi". Nastojimo odraditi dnevne prioritete, a ostalo… Čim se stigne.

- Što za tebe znači radio?

- Uvijek rado doći i malo teže otići. Znači dinamičnost, kreativnost i nesavršenost, ali toplinu, i nadasve drage ljude i kolege.

- Kakva je Marina privatno, što voli raditi u onu mrvu slobodnog vremena koja preostaje? Poznato je da si aktivna i u župi…

- Marina privatno je velika obitelj sa svime što to nosi. U župi, nekad sam bila aktivnija, a svakako sam tamo dobila priliku otkriti u čemu se pronalazim. Volim čišćenje, opušta (smijeh). Prošetati sa suprugom, slušati glazbu, okušati se u klizanju, maštam o vrtu… I naravno, što je žena bez šopinga!?