Preminula je Nevija Longo, sa suprugom Dinom pokretačica proizvodnje sadnica povrća i cvijeća u Istri
Piše: Aldo Pokrajac
U 68. godini života u Rovinju je preminula Nevija Longo, s suprugom Dinom vlasnica poznatog rovinjskog Rasadnika Longo. Njihova uspješna obiteljska poduzetnička priča započela je otvaranjem prvog rasadnika za proizvodnju sadnica povrća i cvijeća u Istri. Kroz svoj dugogodišnji predani rad i trud u svom rasadniku, Nevija je stekla mnoge prijatelje i suradnike diljem zemlje, ne samo među poljoprivrednicima, već i u akademskoj zajednici.
Kao mlada agronomkinja Nevija Longo je svoj radni vijek započela 1982. u nekadašnjem Jadran produktu, jednom od sastavnica velikog rovinjskog Hotelsko trgovačkom proizvodnog poduzeća Jadran, gdje je vodila proizvodnju povrća u plastenicima i na otvorenom. Nakon osam godina sa suprugom Dinom kreće u poslovnu avanturu otvaranja prvog plastenika na obiteljskom imanju u predjelu Madonna del Campo, uz istoimenu crkvicu kraj Rovinja.
Tada nije bilo dovoljno znanja u tom sektoru, nije bilo sjemenja, supstrata, gnojiva i strojeva. Nije bilo ni financijske podrške ni tržišta. Supružnici Longo su počeli su sa 40 tisuća sadnica povrća. Stjecali su nova znanja posjetima proizvođačima sadnica u zapadnoeuropskim zemljama, uključivo i onima u Nizozemskoj gdje djeluju tehnološki lideri i inovatori u ovoj branši. Uvođenjem automatskih linija za preciznu sjetvu, nešto kasnije svojevrsnog robota za presađivanje, pa zatim stroja za sadnju i izgradnjom novih plastenika došli su do proizvodnje od nekoliko milijuna presadnica.
U početku njihove su sadnice kupovali povrtlari s područja Rovinjštine, potom iz cijele Istre i kvarnerskih otoka. Imali su kvalitetne presadnice i veliki sortiment, pa su njihove sadnice prodavane u Dalmaciji, sve do doline Neretve i sjeverno do Podravine.
Uz plastenike organizirali su i pokaznu proizvodnju na četiri hektara zemljišta. Tu su se njihovi kupci mogli uvjeriti u kvalitetu novih sorta i dobiti stručna savjete. Na njihovom imanju organizirali su se Dani polja Rovinjštine, gdje su se izlagali proizvodi rovinjskih poljoprivrednika, razmjenjivala iskustva i stjecala nova znanja.
Obitelj Longo je svoju proizvodnju prilagođavala zahtjevima kupaca. Tako su pojačali proizvodnju cvjetnica, a najveći kupci su im su im uz vlasnike pansiona bile komunalne tvrtke za uređenje zelenih površina. Zbog pojačane potražnje počeli su proizvoditi i sadnice maslina, koje su se uz širu regiju prodavale i u Dalmaciji. Na kraju su svoju ponudu zaokružili i otvaranjem agrarije.
Novo poglavlje njihovog rada u povrtlarstvu je suradnja s Dinom Babićem, stručnjakom za društveno poduzetništvo, koji je preuzeo obiteljski posao. Uz nastavak proizvodnje u Rasadniku Longo studentima agronomije se prenose vrijednosti tradicijskih poljoprivrednih proizvoda.
Nevija Longo je svoj posao doživljavala kao nastavak tradicije svoje obitelji. Proizvodnju hrane smatrala je i promovirala kao ključnu djelatnost čovječanstva. Na njoj je gradila osjećaj odgovornosti prema zajednici. Stečena znanja nesebično je dijelila s poljoprivrednim proizvođačima i kolegama iz struke, stekavši tako veliki ugled u svojoj struci.