Posao pokrenuli majka i otac, a danas ga vode njihova djeca. Upoznajte obitelj Kramešteter

Naša potraga za zanimljivim poduzetnicima u Istri dovela nas je ovaj put do sela Dolinci nedaleko Umaga. Tamo se nalazi mala obiteljska tvrtka Alufer, koja se bavi proizvodnjom i montažom aluminijske i PVC stolarije.

U ovom slučaju riječ "obiteljska" nije samo zgodan epitet, kakav ponekad volimo nadjenuti malim poduzećima. Alufel su osnovali majka i otac, a sada ga vode njihova djeca! Teško da nešto može biti više obiteljski od toga. Riječ je o obitelji Kramešteter, a tvrtkom danas upravljaju brat i sestra Denis i Erika. 

Do njih smo došli vozeći se od Umaga prema jugu. Nakon nekoliko kilometara skreće se lijevo s glavne ceste i ubrzo se stiže pred pravu malu tvornicu aluminijske i PVC bravarije. Tamo je minulih desetljeća napravljeno čudo prozora koji od bure i kiše štite istarske stanove i kuće. I pogotovo od hladnoće, zvuka i topline, jer po tome su aluminij i PVC ipak najpoznatiji.  

"Mi obavljamo cijeli proces, od šipke koju dobijemo ili PVC profila, do gotovog proizvoda, prozora ili vrata, uključujuću prodaju krajnjim korisnicima", pojašnjava Denis Kramešteter. 

Razgovaramo ispred tvornice, ali u jednom trenutku čuje se glasan zvuk pile ili bušilice, pa bježimo u malu kancelariju iznad. Tamo je i Denisova sestra Erika Makovac.  

"Radimo uglavnom s manjim investitorima u privatne kuće, potom renoviranje, demontažu i montažu, a velike kupce nemamo. Tu su naravno kuće za odmor, ali i za život, te stanovi u stambenim zgradama", dodaje Denis. 

Alufel je pokrenut sada već daleke 1993., što znači da su bili među prvim poduzetnicima u zemlji. Sjećamo se da je to bilo doba prelaska iz jednog sistema u drugi, ali i doba rata, kad se nije bilo lako odlučiti za poslovni pothvat. No Kramešteteri su se odlučili i - uspjeli.

"Firmu su pokrenuli moji roditelji Željko i Orjeta. Oni su počeli od nule, doma u garaži", ističe Denis. Erika dodaje da su najprije radili sa željezom, pa su prešli na aluminij 1993. Tako je rođen Alufel. 

"Znam da su radili po cijele dane i polako gradili firmu. Imali su i naučnike jer je tata radio u Bujmama u školi kao profesor prakse, i oni su kasnije ostajali. Prije toga je radio u Digitronu", kaže Erika.

Kramešteterima je sve blizu. Obiteljska kuća je stotinu metara od tvornice, odnosno prije tvornice, ako se rukovodimo cestom kojom se dolazi u njihov dio naselja Dolinci. Tamo je i garaža iz koje su krenuli 1993. godine. Pet godina kasnije napravili su proizvodnu halu. Svi smo čuli za priče o velikim tvtkama koje su krenule iz garaža. Alufel možda nije velika tvrtka, ali je sasvim respektabilna. Uz brata i sestru zapošljava pet ljudi. 

"Ja sam u firmi od 2007. a Erika od 2003. Posao sami vodimo posljednjih deset godina. Ide nam dobro, možda baš zato što se držimo u malom, nismo se previše raširili pa nismo osjetili recesiju. Od ovog posla se može dobro živjeti", kaže Denis. 

Ističe da prozore poput njihovih u današnje vrijeme nije neko čudo nabaviti. To se može bilo gdje. Njihova kvaliteta je, međutim, u nečemu drugome. 

"Ovdje je u pitanju povjerenje, dobro odrađen posao, u rokovima. Uzdamo se u preporuke i recenzije. Ja uvijek kažem - prozor k'o prozor, možeš ga dobiti bilo gdje, važno je sve ono oko prozora, dakle montaža i dogovor", kaže Denis i ističe da unatoč oprezu i želji da se ne pretjeruje s obimom posla, postoje planovi za proširenje. Barem za još nekoliko radnika. 

"Želimo raditi i na marketingu jer ne možemo konkurirati velikim firmama. Cilj je da se prepozna kvaliteta koju imamo", zaključuje Denis Kramešteter, koji osim firme vodi i lokalnu limenu glazbu, odnosno puhački orkestar Naša sloga Babići. No o tome nešto više drugi put. 

Imali smo sreće pa je Alufel taman u selu vršio montažu prozora ne jednoj dojmljivoj obiteljskoj kući. Kaže Denis da su im to kumovi pa smo si uzeli slobodu prošetati po stanu, da vidimo kako to izgleda na djelu. Osim prozora, zainteresirao nas je i lijep pogled s balkona u prirodu Umaštine. Ili se kaže Bujštine? Nema ni veze. Na jednom mjestu obitelj, dom, posao, zelenilo, prijatelji... Nije to loše.

"Ja sam se bavio bravarijom od malih nogu, a prva aluminijska vrata napravio sam 1971. To je bila kombinacija željezo-aluminij. Tada sam imao 20 godina", kaže nam Željko Kramešteter, glavni "krivac" za sve. 

"Ali u to nisam ušao dok nije došlo vrijeme da je Digitron propao, pa smo odlučili ići u privatne vode. Tada sam se odlučio na aluminij zbog uvjeta u selu, pošto ih nije bilo za crnu bravariju. Tako smo počeli, prozor za prozorom. Prvo sam radio u Italiji, a onda smo nastavili ovdje, samostalno. Postepeno smo došli do velikog broja radnika i poslova", kaže tata Željko.

I na kraju se možemo vratiti na početak. Firmu danas skupa vode brat i sestra, i pritom se dobro slažu. Eto, i to je moguće! 

"Raduje me da su djeca nastavila dalje. Danas nije lako naći nekoga da te zamijeni. Oni ne rade količine koje sam ja radio, i to mi je drago. Mi svojedobno nismo imali ni radnog vremena", zaključio je Željko Kramešteter.

A mi možemo zaključiti samo da se slažemo. Ponekad nije potrebno ni pretjerivati sa poslom. Balans je najvažniji od svega.