Jadna rasprava o vilama i bazenima: preobraćeni Kajin, prosvjetitelj Šćulac i teatralni Prodan

„Mega projekt u turističkoj zoni Rujavac ne dolazi u obzir. Da je netko rekao jednu ili dvije vile, 'ajde, ali jedanaest – ne. Pa to je više kućnih brojeva nego ih trenutno imaju jedni Brnobići ili Erkovčići“. Tako je u proljeće '21. govorio Damir Kajin, tada oporbeni gradski vijećnik Buzeta, kada je s kolegama iz opozicije napustio sjednicu na kojoj je trebalo odlučiti o pokretanju izrade urbanističkog plana za navedenu zonu.

„Ne bih volio da netko ima nešto protiv ovoga plana“; „Želim vjerovati da nije namjera zakočiti svaku investiciju u ovome gradu. Zar nam nije dosta ovo što se dešava s jednim Šparom?“. Tako je u jesen '24. govorio Damir Kajin (nezavisni) gradonačelnik Buzeta. Točnije, 6. studenog, prošlog dakle tjedna, kad je Gradsko vijeće jednoglasno donijelo Urbanistički plan turističkog područja Rujavac (UPU), i time ispunilo preduvjet za izgradnju hotela i deset vila sa 130 ležajeva na 1,7 hektara kod Huma, najmanjeg grada na svijetu.

Još je Kajin istom prilikom dodao i ovo: „Ovdje smo u prilici da investitor relativno skoro uredi prostor turističkog područja. Svi brujimo o povećanju plaća, ali za to treba osigurati sredstva, kao i za nadstandard koji Buzet ima, a s kakvim se malo koji grad u Isti može ponositi“.

Treba – poručio je, elem - misliti i na gradski proračun. Spomenuo je i da ne želi riskirati tužbu ulagača u slučaju nedonošenja UPU-a, čija je obaveza propisana planom višeg reda, onim prostornim gradskim.

Odakle ovaj Kajinov zaokret za 180 stupnjeva, pokušao je, pomalo nemušto, pitati IDS-ov vijećnik Kristijan Jermaniš. Gradonačelnik je tek nesuvislo otpovrnuo: „Tada smo bili neupućeni, možda bih se u protivnom bio i drukčije postavio. To je došlo gotovo ispod stola, možda čak i na klupe. Mi nismo niti znali za što dižemo ruku“.

Upitnik je ovime samo podebljan. A kvaka je, zapravo, u tome da je Kajin još u prošlom sazivu dignuo ruku za Prostorni plan grada, u kojem je Rujavac definiran kao turističko područje s hotelom i vilama na 1,7 hektara i kapacitetom od 130 ležajeva. U prijevodu: već tada su udareni temelji „mega projekta koji ne dolazi u obzir“.

U propisanom UPU-u preostalo je samo razraditi oblikovanje objekata, promet i drugu infrastrukturu. I fertig.

Kajin je prekaljeni politički iskusnik, prvoborac, da to ne bi znao. I naravno da je ono iz uvoda ovog teksta bila puka predstava za javnost. Valjalo je skupljati glasove pred izbore, pa je tako i sam Kajin protivljenje UPU-u i napuštanje sjednice onomad tumačio kao „nagovještaj jedne nove politike“. Naglašavao je tada i da vladajući žele „sakriti namjeru, dovesti vijećnike pred gotov čin, omogućiti nekome mega projekt“. Danas, eto, drukčije, zbori.

Donošenje UPU-a na posljednjoj sjednici, shvatili ste, bilo je skoro pa deklaratorno: Plan je prošao svu proceduru, uključujući i javnu raspravu, na kojoj nije bilo ni gosta, ni primjedbe – mogli bismo je, takvu, zločesto zvati jadnom raspravom. Nije bilo ni glasa od gradskih vijećnika. I što ćemo sad?

Stoga je onaj, na sjednici prihvaćeni amandman zastupnika Nenada Šćulca (nezavisna lista) - da se onemoguće ravni krovovi - također samo mazanje očiju. Šćulac je - onako prosvjetiteljski, ipak je on pročelnik u susjednoj općini i zna proceduru - održao općenarodnu lekciju o tome da se javnost, ovog puta utjelovljena u udruzi Hum, koja se izričito protivi turističkom projektu, uvijek kasno sjeti. Zakasni s protivljenjem.

Zašto se Šćulac, ovako upućen, nije javio pravodobno – u javnoj raspravi - a ne ovako na sjednici? Valjda zbog jačeg dojma. Ono, brine čovjek o zajednici.

Najzad, Davor Prodan, predsjednik Vijeća, zbilja nije imao razloga onoliko mrcvariti s pompoznim uvodima i sjednicu pretvarati u dramolet koji nervira i najizdržljivije. Odavno je, naime, zadano, još prije šest godina, kada je donijet Prostorni plan: neiskorištena zemlja na Humštini, priroda, zelenilo - kako hoćete - samo čeka buldožere da je pripitome.

Sve ostalo je, niste glupi – predstava za javnost.