On je prvi istarski strojovođa nakon 30 godina. 'Vozim školarce, a i penziće na samanj. Plaća je solidna'

Pojavio se prvi istarski strojovođa nakon duga tri desetljeća. Pripravnik Ivan Paškvalić (21) iz Boljunskog Polja mora, doduše, još u prosincu položiti državni ispit za makiništu. Ali uvjereni smo u uspjeh dok s njim i njegovim mentorom Alfredom Matijašićem ćakulamo na stanici u Puli.

Na kolodvoru oko 10 sati mrtva tišina. Nema vlaka do daljnjeg. Školarci, koji uglavnom koriste liniju Buzet-Pula, to malo željeznice što je ostalo u Istri, stigli su i ovo jutro na odredište prije kojih dva i pol sata. I sad je pauza. Marenda.

Iskusni Matijašić, koji 23 godine upravlja vlakovima, objašnjava nam da muku muče s kadrom. Napominje da su istarskim željezničarima u pomoć morali priskočiti kolege s one strane Učke: dvojica strojovođa iz Zaboka i Splićanin.

„Ivan je došao k'o kec na desetku. Trebala bi nam barem još petorica takvih. Središnja Istra slabo je povezana s Pulom, nema autobusa, pa je vlak, pogotovo srednjoškolcima i studentima, jedina opcija“, kaže Matijašić.

„Ostao sam nakratko bez posla, vidio natječaj Hrvatskih željeznica i prijavio se, najviše zahvaljujući mojem barbi Marinu Škrlju, koji je penziju dočekao u Željeznici, a sada je instruktor baš za strojovođe“, priča nam Ivan.

Od srpnja je na šinama i zasad je, veli, zadovoljan. Završio je srednju prometnu školu za vozača motornih vozila. Okušao se na kamionu, pa cestu, eto, zamijenio prugom.

„Vlak mi je veći gušt. Ovo je nešto novo, novi propisi i pravila. U odnosu na privatni sektor, ovdje si više zaštićen u smislu materijalnih i drugih prava. Sa Željeznicom sam ugovorno vezan sedam godina, plaćeno mi je stažiranje i troškovi polaganja ispita. Preporuka svima ako žele zanimljivo i sigurno radno mjesto sa solidnom plaćom“, dodaje Ivan.

Strojovođa, hvatamo između redaka, može računati na 1.700 eura mjesečno. Doista pristojno berivo.

Na stranu sad primanja, Ivan najviše voli kormilariti novim, niskopodnim, lani promoviranim Končarovim vlakom: koristi ga i do 160 putnika, mahom školarci i studenti. Taj vlak je, u odnosu na stare šinobuse, pisalo se, kao raketa.

„Nadamo se boljoj budućnosti. Obećali su popraviti prugu na dionici granica Buzet – Sv. Petar u Šumi. U protivnom ćemo biti sporiji, izgubit će se i ovo malo interesa. Bila bi prava šteta. Poznate su prednosti željeznice, vani je znaju u potpunosti iskoristiti“, prisnažuje mentor Matijašić.

Posljednje dvije godine, napominje, školarci imaju besplatnu kartu: ranije su roditelji plaćali četvrtinu, a sada država pokriva sve troškove. Odmah se pojavilo 50 novih putnika. Vlak koriste i pulski penzići za odlazak na pazinski samanj.

I ta kap i budući makiništa Ivan – završimo u optimističnom tonu – mogli bi biti svijetlo na kraju tunela za ovdašnju željeznicu. Da obećanja istarskih političara o revitalizaciji istarske pruge i ne spominjemo…