Radolović: 'Korištenje EU fondova u Hrvatskoj trebalo je ublažiti siromaštvo i nejednaki regionalni razvoj u čemu se nije uspjelo!'

Sanja Radolović, saborska zastupnica iz redova SDP-a u raspravi u Hrvatskom saboru vezano za Izvješće o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova i pretpristupnih programa pomoći EU u drugoj polovini 2023. istaknula je kako bi EU fondovi  upravo trebali u bitnome ublažiti siromaštvo i nejednaki regionalni razvoj u određenoj zemlji koja ih koristi što u Hrvatskoj što nije slučaj. Naime, kaže Radolović, prema nedavno objavljenim službenim podacima i statistici Europske unije (Eurostat) o standardu življenja u 2023. godini čak je 66% kućanstava u Hrvatskoj jedva podmirivalo osnovne mjesečne troškove (režije, stanarina, hrana) što je znatno ispod prosjeka Europske unije (45%). Ispod (ili iza nas kako hoćete) su samo Grčka, Bugarska i Rumunjska.  Premijer kaže bitan je kreditni rejting ili da se podsjetimo kako je točno Premijer rekao:  “Nije ovo dizanje kreditnog rejtinga iz smeća na investicijsku razinu, i to visoku kvalitetu rejtinga, došlo u nekim ružičastim okolnostima, ali smo sve to izdržali i na strateškoj razini činili korake naprijed“. Nema što, 66% kućanstava u Hrvatskoj koje jedva spajaju kraj s krajem uistinu su koraci naprijed. Očito je vladajućima bitnije što kažu strane kreditne rejting agencije nego činjenica da je kupovna moć naših građana među najnižom u EU, da 66% obitelji spaja kraj s krajem, da nam umirovljenici gladuju i građani čekaju na zdravstvene preglede po dvije-tri godine.

Premijer Plenković se neprestano hvali s 25 milijardi eura koje će Hrvatska dobiti iz EU-a i kaže da nikad više sredstava iz EU-a Hrvatskoj nije bilo na raspolaganju pritom zaboravljajući činjenicu da što je određenoj zemlji više sredstava iz EU fondova na raspolaganju to znači da je zemlja manje razvijena u odnosu na druge članice EU-a.

Stvarnost je bitna drugačija, od one koju nam servira Vlada RH, to smo vidjeli i kroz rebalans državnog proračuna u dijelu koji se odnosi na trošenje novca iz novih EU instrumenata. Isplata korisnicima i dinamika realizacije dinamike projekata kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, značajno je podbacilo, dok ono iz novog sedmogodišnjeg okvira, onog do 2027. godine, praktički nije ni krenulo što je ogroman problem posebice za dio oko velikih infrastrukturnih projekata (rekonstrukcija pruga, nabavka vlakova, zbrinjavanje otpada, javnu vodoopskrbnu mrežu) od kojih su neki prebačeni iz financijske perspektive 2014. – 2020. u financijsku perspektivu 2021. -2027.

Primjerice za izgradnju ili rekonstrukciju vrtića planirana je isplata korisnicima od 30 milijuna eura, a isplaćeno je svega 7,5 milijuna eura. Za dogradnju škola i prelazak na jednosmjensku nastavu smanjeno je za 60 milijuna eura. Za investicije u zelenu tranziciju domaćoj prerađivačkoj industriji bilo je namijenjeno 252 milijuna eura, a neiskorišteno je ostalo čak 145 milijuna eura. Na samu evaluaciju projektnih prijedloga čeka se i po godinu dana pa treba reći da odgovornost nije i ne može biti na krajnjim korisnicima. Europski revizori upozorili su Hrvatsku u svom izvješću kako isplata sredstava prema krajnjim korisnicima (npr. gradovima, općinama, županijama, ustanovama, poduzetnicima) jako kasni. Isplaćeno je svega 34% krajnjim korisnicima, odnosno kolokvijalno rečeno tek je svaki “treći euro” završio kod krajnjih korisnika za izgradnju vrtića, škola, pročišćavanje otpadnih voda, modernizaciju  proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije  itd.

Govoreći o dosadašnjoj implementaciji EU projekata, korisnici na tzv. nižim razinama sustava EU fondova prilikom prijave i implementacije projekata iz EU fondova i dalje se suočavaju s kompliciranim i opsežnim natječajnim procedurama koje nam nije nametnuo nitko iz EU već si ih je Hrvatska sama nametnula! Evaluacija i odabir projekata se svodila na broj aktivnosti i model najbrži prst, bez realne ocjene kvalitete. Također, pravila igre se mijenjaju tijekom same „utakmice“, bez jasnog obrazloženja zbog čega je do iste došlo, a nejasni, nedvosmisleni i nekonkretni kriteriji podliježu subjektivnom dojmu vanjskog stručnjaka te predmetno ocjenjivanje često nije u skladu s pravilima iz Poziva za dostavu projektnih prijedloga i Priloga Pozivu što je dokaz povrede postupka opisanog u Uputama za Prijavitelje i dokumentaciji predmetnog Poziva. Predugo trajanje postupka evaluacije i ugovaranja sufinanciranja može dovesti do značajnih komplikacija u samom početku provedbe projekta. U konačnici ne postoje sankcije za tijela u sustavu evaluacije projekata i kontrole, već samo sankcije prema korisnicima. Još veći problem je što su se Operativni programi na kojima se temelji povlačenje sredstava iz EU fondova pisali iz „ureda u Zagrebu“, umjesto da se ostvarila komunikacija s korisnicima na terenu i da se operativne programe pripremalo prema projektima koji stoje u ladici, rezultat čega će biti lista lijepih, ali nikad ostvarenih želja!

Najveći problem naravno su kadrovi. Ne znamo kako i s kojim kadrovima ćemo zaista i povući tih 25 milijardi eura iz EU kojima se premijer neprekidno hvali. Kadrovi u tom sustavu rade za niske plaće i bez iskustva, a kada steknu iskustvo odlaze raditi u privatne konzultantske kompanije za duplu plaću.