Ovo su najmanje istarske osmoljetke. 'Ako nema školu, selo gubi svoj život'

Pazinska Osnovna škola Vladimira Nazora s 1.276 učenika – poznato je - najveća je u državi, ali koje su istarske osmoljetke s najmanje đaka? O tome smo pitali Županiju, kao osnivača onih ustanova koje nisu gradske, no odgovorili su da ne prikupljaju takve podatke! Uputili su nas na Ministarstvo znanosti obrazovanja i mladih koji vodi javno dostupan elektronski adresar školskih ustanova.

Provjerili smo najprije škole u onim najrjeđe naseljenim općinama. Lanišće ima najmanje stanovnika, njih svega 268, te vjerojatno i najmanju školu sa samo četiri učenika u jednom odjeljenju: čine ga dva polaznika drugog razreda te po jedan trećeg i četvrtog. Prvašića nema. Ovoj područnoj školi matična je buzetska Vazmoslava Gržalje.

U Oprtlju – a to je treća općina po malobrojnosti stanovnika (748) u Istri – djeluje OŠ Milana Šorga, matična ustanova koja dobacuje do 46 učenika iz osam razreda i sedam odjeljenja. Nju, između ostalog, polaze i djeca iz susjedne Općine Grožnjan koja ima 656 stanovnika.

„Za ovakva naselja poput Oprtlja škola je središte svakog društvenog događaja. Ljudi ovdje žive s njom. Ako nemate školu, selo gubi svoj život“, rekla nam je ravnateljica Ljubica Puškar, koja je Zagreba u Istri stigla prije sedam godina, zaljubivši se u Oprtalj. U ovoj školi, inače, djeluje i vrtić, odnosno program predškole.

Specifični Divšići

Od Puškar smo doznali da je OŠ Divšići u istoimenom naselju u općini Marčana najmanja matična osmoljetka na Poluotoku. To nam je potvrdila i ljubazna ravnateljica te ustanove Emilijana Fabijančić.

Škola broji svega 17 učenika od drugog do osmog razreda, raspoređenih u četiri odjela. Čak osmero njih je s teškoćama. Čudi da ima status matične s tako malobrojnim učenicima, no vjerojatno je kvaka u činjenici da se radi o jedinoj školi u Istri s posebnim razrednim odjelom za učenike s poremećajem u ponašanju.

Ravnateljica Fabijančić kratko nam je približila situaciju, rekavši da izostaje podrška, odnosno suglasnost resornog Ministarstva za zapošljavanje socijalnog pedagoga ili edukacijskog rehabilitatora. Ona zbog toga, a budući da je odgovarajuće struke, nerijetko drži nastavu ili pomaže učiteljima u radu.

Zasigurno nije jednostavno održavati kvalitetu obrazovnog programa u takvim uvjetima. S obzirom na malobrojnost učenika, nastavnici, za pretpostaviti je, gube normu pa je neizbježna fluktuacija kadra, što je nedaća sama po sebi.

Županiju smo, konačno, pitali prijeti li nekoj od matičnih škola, kojima je ona osnivač, gubljenje tog statusa zbog malog broja učenika.

„Trenutno nemamo takvih naznaka. Statusne promjene škola definiraju se Mrežom škola. Smjernice mreže donosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, a osnivači postupaju sukladno njima“, odgovorili su.