Obiteljski smještaj izdvaja se od rentijerstva, uz ove uvjete

Stotinjak tisuća privatnih iznajmljivača sa šestotinjak tisuća kreveta, i novim desecima tisuća svake godine, zadaje glavobolju kako urbanistima koji smatraju da je apartmanizacija nagrdila obalu tako i samoj turističkoj branši. Broj apartmana raste, naime, brže nego broj gostiju i nezadovoljnika s praznim krevetima na kraju sezone bude ponajviše upravo u privatnom smještaju, piše Večernji.

Pri tome su najveći problem rentijeri, koji za razliku od domaćina koji žive praktički pod istim krovom s gostima na moru imaju jedino apartmane za kratkoročni najam. Ali propisi te dvije strane zasad se ni na koji način ne razlikuju. Više je alata, od Zakona o turizmu i poreznih novina do budućeg zakona o upravljanju zgradama, kojima se bujajućem obiteljskom smještaju namjerava stati na kraj. A u osinje gnijezdo apartmanizacije dirnut će se i izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Na koji način će se razdvojiti stvarne domaćine u privatnom smještaju od običnih rentijera, koji najčešće svoje goste i ne vide, doznat ćemo praktički za koji dan. Prijedlog zakonskih novina, kažu nam u Ministarstvu turizma, na zadnjem je brušenju. Dakako, razdvajanje obiteljskog smještaja i rentijerstva nije pitanje nomenklature, već poreznog statusa koji neopravdano i za jedne i za druge nosi iste benefite, što svakako nije bilo tako zamišljeno dok je privatni smještaj bio dodatna djelatnost za obitelji koje i žive tamo gdje primaju goste. Kakogod, u turističkoj branši nagađa se da će najvažniji kriterij, kako bi neki objekt ostao registriran kao obiteljski smještaj, biti prebivalište vlasnika.

Zakonopisci u Ministarstvu turizma na stolu imaju i prijedlog Hrvatske udruge obiteljskog smještaja (HUOS), gdje se također snažno zalažu za razdvajanje njihove djelatnosti od čistog rentijerstva. – I po nama bi prebivalište trebalo biti kriterij, jer je obiteljski smještaj krucijalan da domaćin može svoga gosta dočekati i da mu tijekom odmora bude na usluzi. Znam da stasaju generacije kojima to nije bitno, ali malo tko će odbiti piće dobrodošlice, zdjelu smokava, grožđa ili nešto slično. Međutim, smatramo da na prebivalište treba gledati malo fleksibilnije, odnosno da kriterij bude prebivalište udaljeno maksimalno 60-70 kilometra od objekta koji se iznajmljuje – reći će Barbara Marković, predsjednica HUOS-a.

Također, iz te udruge predlažu i da se broj kreveta, odnosno gostiju u obiteljskom smještaju u jednom trenutku ograniči na 12 te da se vlasniku jednog, eventualno dva stana u stambenoj zgradi ostavi status obiteljskog smještaja. – To je vrlo osjetljivo, na terenu ima raznih situacija. Ali, svakako, problem je velik. Od ukupnih kapaciteta obiteljskog smještaja rentijera je možda i 40 posto – procjenjuje Marković.