'Maca koja je trebala živjeti još barem pet godina rastrgana je na komade'

Na Facebook stranici 'Poreč i okolica - Zbrinjavanje napuštenih i ozlijeđenih životinja', osnovanoj kako bi se pomoglo izgubljenim/pronađenim i ugroženim životinjama na području Poreča i šire okolice, jedna je žena s pratiteljima podijelila šokantnu priču o tome kako su lovački psi rastrgali jednu mačku.

Njezinu objavu prenosimo u nastavku:

„Na jednom od hranilišta, gdje boravi veći broj maca. Mace koje nitko nije htio u svojim dvorištima, u svojoj blizini. Mace koje su tu izbačene, koje su došle u potrazi za hranom… Dobile su je i zadržale su se na jednom od hranilišta iznad groblja, iznad područja Žatike, Poreč. Mace koje su našle svoj mir, koje su redovito hranjene, koje su redovito čišćene od parazita. Mace koje redovito idu veterinaru ako im se nešto dogodi. Mace koje su svima smetale, su iste mace koje su zaslužile svoj život. Mace o kojima se vodi briga, doživjele su danas zajedno sa volonterkama velik stres.

Pojavila su se nekolicina lovaca koji su bez imalo razmišljanja, da li tu u blizini postoji i neko drugi, pustili koliko je viđeno i nabrojano pet pasa istarskih goniča koji su se toliko razletjeli po prostoru i počeli naganjati jadne mace koje su na to bile nespremne.

Jedna od nastradalih je maca koja na ovom području živi sigurno 7 godina, sterilizirana, nedavno i liječena u Vet Centru zbog upale uha. Maca koja je trebala živjeti svojih barem pet godina kao sretna maca. Danas je rastrgana na komade.

Ima ih još do kojih ne možemo doći jer su pokušale pobjeći duboko u žbunje koje je puno trnja i ne možemo nikako unutra. Zvala se policija koja je napravila svoj dio posla i svoj zapisnik. Šta će od svega toga biti, ništa, jer tako funkcionira naša država.

Volonteri su navodno krivi, jer nemaju ograđen dio na kojem borave kokice i mace. Znači uvijek su volonteri krivi i naravno krive su mačke. A to što oni puštaju nabrijane pse, pomalo i krvoločne, to nikog ne briga i to nije njihov problem. To je problem volontera koji nemaju ograđen i zaštićen dio, a znamo svi da ograđeno dvorište za mačke ne znači ništa, jer one preskoče ogradu bez problema.

Lovce ne briga, lovci imaju pravo puštati pse, a još nije ni sezona lova… Što će biti kad bude? Hoćemo li morati strepiti da li su te naše mace uopće sigurne? A nisu krive ni dužne nikome ništa. Komunalni redari su došli i rekli da ne znaju ni zašto ih se zvalo za to jer da to nije javna površina. Livada pripada valjda Agrolaguni.

Iz istog razloga što to nije javna površina veterinarska bolnica Poreč nije ni dobila nalog od komunalnog redara da zbrine mrtva tijela, nego su volonterke Tamara i Kristina morale skupljat komade tijela mace, koje je kasnije Tamara morala nositi i zbrinuti na svoj trošak u Vet centru.

Da li sve to više ima smisla? Da li taj zakon i pravilnik stvarno ima ikakve veze sa mozgom!? Da oni koji brinu o tim životinjama kao što su Tamara i Kristina, moraju skupljat tijela i snosit troškove zbrinjavanja, zato što je nešto javna ili privatna površina.

Mačke su slobodnoživuće i ne znaju gdje je javni dio, a gdje je privatni dio, a možda netko misli da znaju pa eto. Ako netko misli da znaju objasnite nam kako da objasnimo mački gdje mora umrijet, na kojem dijelu?

Molimo Vas bez pametovanja o Zakonu koji ne drži nikakvu stranu tih jadnih mačaka, jedini dobar izraz što Zakon ima je 'slobodnoživuće', ali to slobodnoživuće se pretvara u strepnju za njihov život svakodnevno. Pretužan je ovaj današnji dan da bi čitali o pametovanju o Zakonu.

Maca na slici zvala se Teta Mica, bila je najstarija maca na hranilištu“, napisala je potresena žena.