Ljubav prema autosportu donijela joj i životnog partnera. 'Njega ne želim pobijediti'

Automobilistička sezona na hrvatskim stazama polako se bliži kraju, a natjecatelji u svojim disciplinama skupljaju posljednje bodove sa željom što boljeg plasmana na kraju ovogodišnjeg prvenstva i osvajanja naslova u nekoj od konkurencija. Jedna od onih koji su svoje naslove osigurali prošloga vikenda je mlada Lina Cukrov, automobilistica ‘Skok Racinga’ iz Gambetića koja je u disciplini kronometar vožnji utrku prije kraja matematički osigurala naslove u ženskoj te juniorskoj konkurenciji.  

Nedjeljna utrka u Šmriki nedaleko Kraljevice donijela joj je pobjedu u ženskoj konkurenciji te treće mjesto među juniorima pa je na taj način ‘zakaparila’ ovogodišnje titule. 

- Staza je bila jako zahtjevna i zatvorena. Puno je uža nego što sa strane izgleda i jako ‘lomi’ automobil. Stoga treba neko vrijeme da se dobro navježba. Mislim da sam mogla i bolje, ali nisam htjela forsirati s obzirom da je kraj sezone i trebala sam čuvati plasman ukoliko želim osvojiti prvo mjesto. Nisam mislila da već u svojoj drugoj sezoni mogu prestići neke natjecateljice i vozače koji su mi se činili puno bržima od mene. No, na početku ovogodišnjeg prvenstva poprilično sam se iznenadila kako auto dobro ide i kako sam se snašla. Ipak, u juniorskoj konkurenciji je bilo 30-ak jako brzih dečkiju, što je pokazala i posljednja utrka gdje nas je troje bilo među prvih deset u ukupnom poretku, kaže o svojem posljednjem nastupu Lina Cukrov.

Brza i žestoka vozačica trkaćeg citroen saxa rođena je u Rijeci, odrasla u Poreču i Taru, srednjoškolsko obrazovanje završila u Puli, a sada živi u Vrsaru. Ovo joj je tek druga sezona na trkaćim stazama i vrlo je sretna što joj se dugogodišnja želja pretvorila u novu ljubav.

- Uvijek me taj sport zanimao, ali nisam imala prilike u njemu se okušati jer nisam poznavala nikoga tko bi mi u tome pomogao. Kako se bavim grafičkim dizajnom, pa tako i izradom folija za ukrašavanje automobila, upoznala sam ljude koji su mi pomogli da krenem u taj sport. Prije svega tu je Sandi Jugovac kojemu sam također ukrašavala automobil te još nekoliko kolega iz pazinskog ‘Istra Racing teama’, kluba za koji sam nastupala u prošloj sezoni, kaže o svojim prvim kontaktima s autosportom ova simpatična porečka Tarčanka. 

Velika trema od publike i gužve

Priznaje kako prvi puta nije bilo baš lako sjesti u trkaći automobil i sjuriti se po stazi.

- Nije me baš strah vožnje. Po prirodi sam jako povučena pa mi je više tremu stvarao broj ljudi i gužva koja je tamo bila, tako da sam u prvoj sezoni prije svake utrke morala ići povraćati da bi mogla sjesti u automobil i odvoziti utrku. Kad sjedneš za volan znaš da moraš dati sve od sebe i sve točno odraditi, a sa strane te gleda mnogo ljudi i to je bila trema za koju mi je dugo trebalo da je se riješim, kaže Lina.

U mnogo se slučajeva dogodi kako se djevojke krenu baviti autosportom uz podršku svojih partnera, a kod Line je situacija bila obratna. Ljubav prema autosportu vrlo joj je brzo donijela i onu pravu, životnu ljubav. Njezin partner vrsaranin Karlo Pelicar također se bavi automobilizmom i ima velike zasluge u Lininim ovogodišnjim rezultatima.

- Upoznali smo se na utrkama i prohodali dva mjeseca nakon što sam se počela baviti automobilizmom. Osim što vozi jako dobro, puno me podučio, a s obzirom da zna puno oko mehanike, zadužen je i za moj automobil. U pauzi između dvije sezone ‘presložio’ mi je cijeli auto tako da saxo više nije onaj koji je bio prošle godine.

Odabranik njezinog srca poseban status ima i na automobilističkim stazama. Lina i Karlo nastupaju u istoj klasi, pa tako o želji da u utrci pobijedi svoga 'učitelja' kaže:

- Baš sam mu pričala prošli vikend kako bih od bilo koga drugoga voljela bit brža, jer je prirodno da želiš biti najbolji na natjecanju, osim njega, jer kada bih njega pobijedila značilo bi da je napravio neku grešku, a to ne želim. Druge sezone ćemo ići u različite discipline pa više neće biti ni mogućnosti da se suočimo na stazi. Ideja je da ja nastupim na kružnim utrkama u novoj ‘nacionalnoj klasi’ s renault twingom 1.2 turbo GT, dok bi Karlo nastupao na brdskim stazama. Uz pomoć Daniela Šaškina auto se priprema i ubrzo bismo trebali odraditi testiranja. U krugu nisi sam na stazi i tu postoji mala ‘prpa’, ali mislim da ću se snaći. Voljela bih odvoziti i tehničke discipline koje vozim sada, no ne znam koliko ću stići zbog vremena. Zajedno ćemo međutim nastupati u reliju. Do sada sam mu uvijek bila suvozačica, a imamo plan da na nadolazećem ‘Rallyu Poreč’ ja budem vozačica, a on meni suvozač, dodaje Lina.

Rally - najdraža disciplina

Ukoliko uspiju pripremiti automobil za ovo istarsko natjecanje, mladoj istarskoj automobilistici ostvariti će se želja da nastupi u disciplini za koju u budućnosti želi vezati svoju automobilističku karijeru.

- Rally mi je najdraži definitivno i to bih htjela voziti, iako mi mnogi iskusni automobilisti kažu kako su kružne utrke u biti baza svega i velika škola za automobilistička natjecanja. Sadašnje discipline sadrže mnogo čekanja i malo utrkivanja, dok primjerice na reliju sjedneš u auto i voziš se gotovo čitav dan. Zahvaljujući poznanstvu Edija Milokanovića s ljudima na Sardiniji pružila nam se mogućnost da ovoga vikenda tamo vozimo na Rallyu ‘Terra Sarda’ u Porto Cervu. Ove godine trebali bi nastupiti u renault cliu rally 5, znači s puno jačim automobilom nego što smo nastupali prošle godine kada smo imali preko minute prednosti u klasi nakon prvog dana, da bi nam potom puknuo mjenjač, probio kućište i to je bio kraj utrke za nas. Prošlogodišnje iskustvo nam ove godine neće puno pomoći jer su promijenili velik broj dionica na kojima će se voziti reli, kaže o nastupu ovoga vikenda Lina Cukrov.

Iako žene za volanom nikako nisu rijetkost, jako je malo onih koje se odlučuju za automobilistička natjecanja. No, naša sugovornica smatra kako je priča o autosportu kao pretežito muškom sportu neutemeljen bauk. 

- Prošla sam jako puno sportova kao što su mačevanje gdje sam čak bila treća u državi, kuglanje, jedrenje, ritmiku, a svirala sam i violinu šest godina te završila glazbenu školu. U svim sportovima je veća diskriminacija prema curama nego u autosportu gdje nas je zapravo najmanje. Jako rijetko mi netko dođe i podbada, već se u većini slučajeva radi o kolegama koje žele pomoći ili dati neki savjet. Sam sport nije rodno baziran jer tu bilo ko može biti brži od bilo koga. A curama uvijek treba pomoći jer ih je još uvijek premalo.