EKSKLUZIVNO: Otkriven uzrok pada aviona u Puli

"Nisu pronađeni elementi koji bi ukazivali na neispravnost zrakoplova te se može zaključiti da je zrakoplov bio u ispravnom stanju", stoji u nedavno objavljenom završnom izvješću Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu, a vezano za strašnu zrakoplovnu nesreću koja se dogodila 31. ožujka 2023. godine nešto nakon 12.25 sati u Zračnoj luci Pula. Podsjetimo, mali ultralaki avion srušio se neposredno nakon polijetanja, te su u nesreći poginule dvije osobe, jedna muška i jedna ženska, obje strani državljani.

Sasvim suprotno od nagađanja, na pad aviona je, stoji u izvješću, utjecalo prekoračenje propisane maksimalne uzletne mase zrakoplova. Ukratko, avion je bio pretežak. Nakon toga, problem je bio u maloj brzini i vjerojatno prevelikom kutu penjanja prilikom odvajanja zrakoplova od piste. Kao treći utjecajni faktor Agencija navodi da je vrlo vjerojatno bilo nedostatka situacijske svjesnosti i posljedično izostanak reakcije pilota kojom bi pokušao popraviti situaciju. Nažalost, ubrzo se dogodilo prevlačenje aviona i posljedično gubitak kontrole nad njime.

Prema službenim podacima aviona, on je registriran u Njemačkoj na 472,5 kg maksimalne uzletne mase. Na zadnjem vaganju u siječnju 2023. godine masa praznog zrakoplova je bila 322 kg. Dakle za gorivo, putnike i prtljagu je ostalo raspoloživo 150.5 kg. Prema dostupnim podacima u zrakoplovu je bilo minimalno 50 litara goriva (ako zanemarimo nepoznati podatak o količini goriva koja je bila u zrakoplovu prije zadnjeg točenja goriva) što je uz faktor preračunavanja 0.72 kg/L 36 kg goriva. Istragom na mjestu nesreće utvrđeno je da su pilot i putnik imali prtljagu čija masa nije mogla biti utvrđena zbog posljedica požara no procijenjena je na cca 30 kg. S obzirom da podatke o težini pilota i putnika nismo dobili, poslužili smo se raznim procjenama prosječne težine građana Europe od 69 godina (muškarac) i 61 godine (žena) te došli do prosječnih vrijednosti od 90 kg (pilot) i 70 kg (putnik). Zbrajanjem navedenih vrijednosti dolazimo do 226 kg što je 75.5 kg više od maksimalne uzletne mase, stoji u izvješću.

Pilot zrakoplova je, kroz komunikaciju s kontrolom, potvrdio primitak svih relevantnih informacija. Meteorološki uvjeti bili su povoljni za VFR letenje i u limitima propisanim za ovaj tip zrakoplova. Vjetar je bio bočni, gotovo okomit na smjer zatrčavanja zrakoplova i brzine 11 kt, što je ispod granice maksimalno dopuštene brzine bočnog vjetra od 16 kt za ovaj tip zrakoplova. Zatrčavanje zrakoplova bilo je, prema izjavi očevica, duljine oko 150 do 200 m, nakon čega se avion odvojio od tla. Nakon odvajanja od staze, avion se uzdigao oko 30 m iznad tla, zaokrenuo u lijevo i počeo gubiti visinu.

Uzimajući u obzir sve spoznaje i navedene činjenice, može se zaključiti da avion tijekom zatrčavanja nije postigao dovoljnu brzinu za polijetanje. Odvojio se od staze pri nedovoljnoj brzini, pri čemu je kut penjanja u tom trenutku vrlo vjerojatno bio preveliki. Došlo je do prevlačenja aviona. Obzirom da je avion bio u fazi zatrčavanja i započeo s penjanjem, motor je radio na maksimalnoj snazi. Propeler koji se okreće, uzrokuje moment koji nastoji okrenuti zrakoplov u suprotnu stranu. U ovom slučaju propeler se okretao maksimalnom snagom i to smjeru kazaljke na satu, odnosno u desno.

Dakle, proizvodio je znatan moment koji je djelovao na zrakoplov u suprotnom smjeru, tj. u lijevo. Kada je zrakoplov u stabilnom letu, moment kojeg proizvodi rotirajući propeler kompenzira se pomoću upravljačkih površina aviona. Te površine, međutim, ne funkcioniraju kada parametri leta izađu iz određenih limita, što je slučaj kod prevučenog leta. Oporavak aviona iz stanja prevučenog leta moguć je uz pravilnu reakciju pilota i na račun određenog gubitka visine. U ovom slučaju avion je bio na nekih tridesetak metara iznad tla, što nije bila dovoljna visina za oporavak iz stanja prevučenog leta.

Također, zbog rada motora na velikoj snazi i velikog reaktivnog momenta, te zbog ne djelovanja upravljačkih površina kojima bi pilot kompenzirao spomenuti moment, a koje u ovakvom stanju više ne funkcioniraju, došlo je do zanošenja aviona u lijevu stranu i pada lijevo od uzletno sletne staze.

Kao što je već spomenuto, avion se odvojio od staze vjerojatno s nedovoljnom brzinom za svoju ukupnu težinu. Premala brzina i preveliki kut penjanja doveli su do prevlačenja aviona vjerojatno odmah nakon odvajanja. U tom je trenutku pilot izgubio kontrolu nad avionom koji je inercijom još popeo do tridesetak metara iznad tla, nakon čega je, zanoseći se u lijevo, počeo gubiti visinu i pao. Ispravna reakcija pilota u opisanoj situaciji prevlačenja aviona odmah nakon odvajanja, bila bi pokušaj poravnavanja aviona. Sudeći prema spoznajama do kojih se došlo tijekom istrage, to se nije dogodilo, tako da je pitanje je li pilot uopće bio svjestan situacije, zaključuje se u izvješču Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu.