Broj istarskih ovaca u godinu dana prepolovljen. Uzgajivače ubila administracija. Evo što predlažu

U Savičenti će se 22. rujna, u sklopu Festivala sira, održati smotra istarske ovce na kojoj se, paradoksalno, očekuje sve manje grla ove autohtone pasmine, za koja njihovi vlasnici posjeduju valjane 'papire'. Naime, broj istarskih ovaca posljednjih je godina u drastičnom padu, upozorava Vedran Macan, predsjednik udruge uzgajivača istarske ovce Istrijanka, vlasnik matičnog stada s 130 grla istarske ovce. Matično stado znači da se za svaku životinju vodi evidencija, zna se njeno porijeklo, vodi se uzgojna evidencija te prati i uzorkuje količina proizvedenog mlijeka.

„Vrlo je malo uzgajivača istarske ovce, svega njih šest, pa pozivamo i druge uzgajivače koji imaju ovce u tipu istarske, ali se ne vode kao matično stado, neka izlože životinje pa makar dobile malo manju ocjenu. Morali smo pribjeći tim mjerama samo da možemo popuniti smotru“, kaže Macan. Objašnjava da pojam 'ovca u tipu istarske' znači da ima karakteristike autohtone pasmine, ali nema 'papire'. Drugim riječima, ne može se dokazati porijeklo, pa postoji mogućnost i da se neka druga pasmina ukrižala s autohtonom. 

„Prije sedam godina bilo je 2.500 grla, što je dramatično mali broj. Međutim, nakon toga on stalno pada: lani ih je bilo 1.200 pa su prodana dva veća stada, nekoliko manjih uzgajivača je odustalo i sad smo spali na svega 600 grla“, upozorava Macan.

Osim toga, kaže da su potpore državne Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju male, zato se ljudima to ne isplati.

„Velika je administracija oko toga, moraju se sklopiti petogodišnji ugovori da bi se dobili poticaji, iako sad najavljuju da će se to smanjiti na dvije godine. To je rok u kojem su uzgajivači obvezni držati određeni broj ovaca, ali ljudi se nisu željeli na to obvezati. Riječ je o vrlo destruktivnoj mjeri, rečeno je da je to europska direktiva i da se to mora, ali otkako je uvedena obveza potpisivanja ugovora, broj grla drastično pada svake godine. Naime, ako u tom roku stočari ostanu bez ovce, što zbog bolesti ili nečeg drugog, automatski ne zadovoljavaju uvjete ugovora i tako ostaju bez poticaja.

Na pitanje što poduzeti, Macan odgovara da prije svega treba smanjiti administraciju.

„Prvo treba donijeti mjere zaštite izrazito ugroženih pasmina na nivou države, a onda u sklopu tih mjera olakšati administraciju, možda uvesti neki paušalni sustav da ljudi jednostavno nisu u strahu. Sad svi strahuju od Agencije: ako pogriješe jedan zarez na nekoj prijavi oduzima im se ili umanjuje cijeli poticaj. Prijava, odjava grla - iz Agencije zahtijevaju da se to promptno napravi, ako ti dođu kontrolori i ne štima jedan broj ili padne markica, odmah slijede sankcije. Sve se svodi na sankcije. Europa daje poticaje, ali ako opale sankcije, ta sredstva ostaju državi. Izgleda da se sve čini da što manje europskih sredstava stigne do stočara i da ostanu u državnom proračunu“, kaže Macan.

Državni poticaji bili su 26 eura po ovci godišnje, najniži od svih poticaja za izvorne pasmine“, kaže on te dodaje da će se taj iznos, prema Pravilniku o potporama za unapređenje uzgoja ovaca i koza od 2024. do 2026., smanjiti na 17 eura. Da stvar bude gora, ove godine poticaje još nisu dobili jer Savez uzgajivača ovaca i koza RH nije na vrijeme predao potvrde Agenciji, pa čitav postupak kasni. Novac bi, veli, trebali dobiti tek u listopadu. Zbog te nesigurnosti u isplati, a uzgred treba reći da ne dobiju uvijek jednak iznos poticaja, nad nekim je stočarima, koji nisu dobili poticaje, provedena ovrha jer nisu imali za doprinose.

„To je mali iznos, a mi ne možemo konkurirati uvoznim, selekcioniranim pasminama. To je ipak stara pasmina, ovce nisu podobne za velika stada, živahne su, dosta trče u odnosu na hibridne sorte koje su mirne, lako je gospodariti njima. Puno je kompliciranije s njima raditi, zato mislim da zaslužuju puno više“, kaže naš sugovornik.

Osim što bi poticaj trebao biti veći, smatra da bi se uzgajivačima istarske ovce trebala, po uzoru na Austriju, osigurati stalna plaća i tako stvoriti sigurnost koje sad nemaju.

„Nedostatak sigurnosti glavni je problem zbog kojeg se novi uzgajivači ne pojavljuju. Nitko ti ne jamči otkup, možda eventualno za mlijeko ima zainteresiranih, ali ne i za janjce i ostale proizvode od ovaca“, kaže Macan te dodaje da ni od Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI) nemaju prevelike koristi.

„Oni u svom opisu posla imaju zaštitu izvornih pasmina, ali nemaju puno doticaja s nama. Imaju u opisu posla proizvodnju kobasica s mesom istarske ovce, ali kad god zoveš, kažu sad nam ne treba. Jako rijetko se prodaju, možda jednom godišnje i to malo. Županija je uvela potpore malih vrijednost na koje imamo pravo za podmladak, bilo je to 700 kuna po janjici, to je dobra mjera, možda bi trebalo davati za veći broj grla jer smo dosad mogli predati zahtjev za najviše 27 grla. To je lijepa pomoć, ali nije presudna da bi se netko odlučio na uzgoj radi toga, nije neki faktor koji će riješiti problem u kojem smo sada“, veli Macan te ponavlja da bi bilo idealno kad bi se uzgajivačima osigurala plaća.

„Loše je vrijeme za ovčarstvo, možda je dobro vrijeme za turizam, bavljenje ovčarstvom je totalno nekonkurentno, još teže s našom izvornom pasminom. Većina mladih koji počinju s uzgojem biraju hibridne pasmine: sad je popularna francuska ovca lakon koja je izuzetno mliječna i mirna na paši, nije izbirljiva kao istarska. Ima lijepe janjce i zašto bi netko počeo s istarskom? Poticaji su slabi, puno treba raditi s njom, stalno bježi, živahna je i onda se odluče za ovu koja je jako produktivna, ima puno mlijeka. Nečinjenje koje može dovesti do izumiranja jedne pasmine životinja, zločin je sličan genocidu“, zaključuje Vedran Macan.