Foto U 15-ak godina snimila čak 80 filmova, a onda naprasno prekinula karijeru zasitivši se erotskih uloga

Od tri istarske filmske dive koje su ostvarile zapažene karijere u Italiji još je živa samo Rovinjka Femi Benussi. Alida Valli je umrla 2016. u 85. godini, Laura Antonelli 2015. u 74. godini. Usprkos burnoj karijeri u kojoj je u 15-ak godina snimila čak 80 filmova, Femi Benussi u 83. godini života djeluje živahno i staloženo. Kaže, glavno je da mozak radi te da je odgajana u skromnoj i poniznoj obitelji koja je u njoj ostavila duboki trag. U Wikipediji je kao njen dan rođenja naznačen 4. ožujak 1945. a Femi kaže da je rođena 1943. Datum rođenja joj je važan jer se poklapa sa onim koji je u svojoj pjesmi opisao kantautor Lucio Dala, pa s njom proslavlja svoje rođendane.

Do Femi Benussi je teško prodrijeti. Ljeti je gotovo uvijek u Rovinju ali se ne voli eksponirati te se druži sa nekoliko odanih diskretnih prijateljica. Ponajprije je to 90-godišnja Maria Velan, majka poznatog novinara Elija i mlađa Ondina Debeljuh. Iako je veći dio života provela u Italiji, nije zaboravila hrvatski. Zasluga je to njene majke i tete koje su bile sa Žminjštine.

Da je u Rovinju saznali smo po njenoj fotografiji koju su na društvenim mrežama objavili Ronald Braus, umjetnički direktor Rovinj Art&More Festivala i Matteo Tromba, voditelj kulturnih programa rovinjske Zajednice Talijana. Femi je, naime, pozvana na predstavu riječkog Narodnog kazališta, preteče Talijanske drame, u kojem je započele svoju dugu glumačku karijeru.

Privukle je fotografije iz đačkog doba

Do nje smo ipak došli zaobilazno došavši do slike iz vremena Feminog školovanja u rovinjskoj Gimnaziji, koje nam je u svojoj bogatoj arhivi pronašao Silvio Bruneli, poznati rovinjski ugostitelj i jedriličar. Naime, njegova pokojna supruga Lina bila je najbolja školska prijateljica Femi Benussi pa je sačuvala brojne zajedničke fotografije. Crni bijele iz škole i u boji s brojnih ljetnih druženja nekadašnjih maturanata.

„Živo se sjećam svojih školskih dana i susreta sa generacijom koje je trajalo decenijama i na koje sam rado dolazila. Nažalost, imala sam veliku foto zbirku ali mi je nastradala u slučajnoj poplavi mojeg stana u Rimu. Kada sam se vratila s jednog snimanja stan je bio pun vode. Danima smo ga provjeravali i sušili. Najteže mi je palo što su od vlage nastradala moje fotografije i obiteljska pisma“, kaže Femi Benussi pažljivo razgledavajući fotografije koje smo joj donijeli.

Stalno je ponavljala da je tako lijepo sjetiti svih tih školskih kolega među kojima je i dosta preminulih. Fotografije smo sa Feminim prijateljicama razgledavali nekoliko sati. Zanimljivo, naša Femi tek nešto koristi mobilni telefonom a sa računalima se ne zamara, pa ćemo joj skenirane slike pokloniti na stiku.

„Na žalost ,mnogi su od kolega i kolegica su mrtvi pa samo možemo zahvaljivati svakom danu da smo zdravi i što još toga možemo doživjeti. Ja ne volim gledati filmove na televiziji, a naš mali kino u kazalištu Gandusio daleko je neprikladnije od nekadašnjeg kina Beograd, u kojeg smo hrlili pogledati bilo koji film, da li je to jugoslavenski, ruski pa zapadnih koji su se poslije rata teško probijali do naših kina. Profesori na Gimnaziji, posebno naš razrednik Mohorovičić, su nas poticali na bavljenje kulturom pa sam, kao i danas puno čitala, a čarobni svijet filma mi je davao poticaj maštanju da ću jednom postati glumica, što se na moju veliku radost i ostvarilo“, priča ozareno Femi Benussi.

Dobra karma

„Ne vjerujem u nadnaravne stvari ali se sjećam da sam kao već zrela glumica dobila na poklon roman o karmi. Taj pojam i sve ono misaono što stoji iza toga kasnije sam proučavala čitajući puno knjiga koje naginju toj temi, a evo i sada čitam jedan roman u čijem je naslovu karma. Vjerujem da me je pratila dobra karma jer nisam imala nikakvih uvjeta postati glumica. Nažalost, nisam imala priliku upoznati pokojnog oca koji je nastradao za savezničkog bombardiranja tvornice za preradu ribe Ampelea, današnje Mirna. 1944.“, prisjeća se svog najranijeg djetinjstva.

„Otac je pratio svog prijatelja Marija Giorgisa, koji se ozlijedio, pa je morao u bolnicu kako bi mu postavili gips. Najzanimljivije je što je Giorgis preživio instinktivno preskočivši zid kod zgrade Instituta za istraživanje mora. Moj otac gotovo da nije bio ozlijeđen. Ustanovljeno je da je trenutno umro od pritiska zraka kojeg je prouzročila bomba“, kaže Femi Benussi.

Srećom, Femi je imala vrijednu majku a brigu o njoj preuzela je i tetka koja nije imala djece. Tako je dobila priliku pohađati tada elitnu rovinjsku Talijansku gimnaziju. Na slikama prepoznajemo generaciju koja je dala mnogo intelektualaca. Tu su još živući Ernesto Tiani specijalist ortopedije, Marisa Sciolis, specijalist radiologije, Argeo Curto, povjesničar umjetnosti, kasnije kustos i direktor rovinjskog i porečkog muzeja, Longino Sošić, ekonomist, jedan od najboljih rovinjskih plivača, koji se još uvijek natječe.

Iz Rijeke u Cinecitta

„Nakon završetka Gimnazije nastavila sam školovanje u Rijeci. Tu su primijetili moj glumački talent pa su me ubrzo, kao najmlađu, zaposlili u riječkom teatru. Ostvarila sam svoj san a ubrzo su stizale i ponude za snimanje filmova u Italiji. Tako mi se otvorio svijet filma, Cinecitta u Rimu, o kojem smo samo mogli sanjati“, priča Femi.

Crnokosu ljepoticu plavih očiju zapazili su tamošnji filmaši i već 1965., godinu dana nakon rada u kazalištu, angažirao ju je Massimo Pupillo u horor filmu Il boia scarlatto, koji je režirao pod pseudonimom Max Hunter, a Benussi je potpisana kao Femi Martin. Istovremeno ima i malu ulogu kurtizane u filmu Una vergine per il principe Pasqualea Feste Campanilea, koji se počeo snimati prije Pupillovog, ali je izašao tek sljedeće, 1966. godine. Primjećuje je i čuveni Pier Paolo Pasolini i daje joj 1966. ulogu prostitutke Lune u filmu Uccellacci e uccellini u kojem glavnu ulogu igra slavni Totò.

„Pier Paolo Pasolini je najveći intelektualac kojeg sam srela u životu i sretna sam da sam radila sa njim. On je toliko zračio svojim superiornim intelektom a istodobno je bio tako naklonjen glumcima da je suradnja sa njim bilo pravo uživanje. Ni danas ne moga razumjeti kako su mu mogli oduzeti život“, kaže sa sjetom Femi Benussi.

Svlačile se i Loren, Lollobrigida i Claudia Cardinale

Potom dobiva manje uloge u filmovima raznih žanrova, od vesterna do kriminalističkih, a 1968. igra u međunarodnoj koprodukciji Colpo grosso alla napolitana (The Biggest Bundle of Them All), redatelja Kena Annakina, s Vittoriom De Sicom, Robertom Wagnerom i Raquel Welch. Tako je započela karijeru s golišavim scenama u erotskim komedijama. Nije se libila ni eksplicitnijih erotskih scena, pa su je u 1970-im zvali 'najobnaženijom glumicom talijanskog filma'. Tri su takva filma s Benussi u glavnoj ulozi 1975. i 1976. bila zabranjena i zaplijenjena, a ona je dobila četveromjesečnu uvjetnu kaznu.

„Nisam zadovoljna sa ovim dijelom svoje karijere ali je za mene bila win win situacija, uzmi ili ostavi. Bila sam profesionalka, živjela od filma i za film. Znala sam da karijera nije vječna pa sam se primila svakakvih uloga. Tada nije bilo internetskih erotskih platformi niti su se ovakvi filmovi mogli pogledati na televiziji. Filmovi su se financirali od prikazivanja u kinima a publika je tražila horor, špageti vesterne i erotske filmove i u takvim sam dobivala uloge. Svlačile su se i Sofija Loren, Gina Lollobrigida i Claudia Cardinale. Važno je napomenuti da smo u najtežim erotskim scenama imali dublerke“, prepričava najplodniji dio svoje karijere Femi Benussi.

„Puno sam puta poželjela odigrati kakvu karakternu ulogu. Takvi su filmovi dobivali dobre kritike ali su se teško probijali do publike koja je preferirala kakvu takvu akciju. U komercijalnim filmovima za glavne uloge dobivali su se honorari od deset do 15 milijuna lira pa se na taj način mogla osigurati egzistencija. Snimila sam 80-tak filmova ali sam u mnogima igrala sporedne uloge. Za nositelja glavnih uloga snimanje je trajalo i do dva mjeseca, a za sporedne nekad samo pet dana tako da sam ja ulazila iz filma u film. Naravno ga sam željela više 'ozbiljnih' glavnihg uloga ali nisam za to dobivala prilike“, pojašnjava tijek svoje filmske karijere Femi Benussi koja je na kraju najviše zapamćene po svojim erotskim ulogama.

Commedia sexy all'italiana

Kroničari talijanskog filma pisali su da se Femi Benussi uglavnom bavila žanrovskim filmovima, a sedamdesetih je postala zvijezda podžanra commedia sexy all'italiana . U tom je vremenu snimala desetak filmova godišnje, ali već od 1977. filmografija joj se priređuje. Igrala je 1979. u filmu Supersexymarket Marija Landija, 1980. u Il viziaccio istoga redatelja, 1981. u Erotico pathos Iliasa Mylonakosa, a 1983. snima svoj posljednji film Corpi nudi redatelja Josepha Malloryja (pseudonim Amasija Damianija). Odlučila je da neće više glumiti u erotskim filmovima, što je razočaralo mnogobrojnu publiku.

U siječnju 1980. bila je pozvana u Novinarski klub u Torinu gdje je govorila na temu 'Žena u filmskom pornografskom iskorištavanju', što je imalo velik odjek u talijanskoj javnosti. Iste godine nastupila je u opereti Nitouche koja je snimana za RAI. Nakon posljednjeg filma potpuno je nestala iz javnosti i tek 2002. dala je intervjuu za Cine 70 e dintorni, u kojem se distancirala od svojih erotskih uloga kazavši kako bi više voljela da je pamte po drugim filmovima koje je snimila. U jednom drugom intervjuu izjavila je: "Bila sam najneodjevenija talijanska glumica od svih; onda sam rekla dosta. I nestala sam.“

Podsjeća da je slična bila i karijera jugoslavenske filmske dive Bebe Lončar, njene vršnjakinje s kojom se često družila u Rimu. Beba se udala za playboja Dikana Radeljaka, koji je bio poznat u glumački krugovima. Dobili su sina Lea, a Femi je doznala da živi povučeno u rodnom Beogradu.

Imala ponudu Fadila Hadžića

„Možda bi bilo bolje da sam, dok sam radila u riječkom kazalištu, prihvatila ponudu spisatelja i redatelja Fadila Hadžića za ulogu u kazališnoj komediji 'Trgovački putnik'. Imala sam i ponude nekih drugih jugoslavenskih redatelja, posebno od Vatroslava Mimice, ali sam, kada mi se već pružila prigoda, odabrala karijeru u snažnom talijanskoj filmskoj industriji“, prisjeća se Femi Benussi.

Nakon filmske uslijedila je kraća kazališna karijera. U Torinu, gdje je tada živjela, igrala je u predstavi 'Oprostite, možete li mi posuditi svoju ženu?' s Ricom i Gianom. U glavnom gradu Pijemonta igrala je i u predstavi 'L'curà de Rocabrusà' s Carlom Campaninijem. Najdraža joj je ipak bila predstava 'Neprijatelji za kožu' u Rimu s Renatom Rascelom i Giudittom Saltarini.

Odustajanjem od erotskih uloga, međutim, njezina je karijera prekinuta jer joj više nisu nuđeni filmski ugovori: tu je situaciju osudila u govoru na konferenciji održanoj u siječnju 1980. u Circolo della Stampa u Torinu na temu 'Žena u pornografskoj filmskoj eksploataciji'.

„Tom prigodom sam u svom obraćanju naglasila da sam prestala snimati golišave scene, koje su mi počele predstavljati teret. Od tada sam dobivala sve manje uloga, ali sam radila na televiziji u postavljanju sperete Nitouche s Elisabettom Viviani i Laurettom Masiero“, prisjeća se Femi Benussi.

Godine 1983., nakon svog posljednjeg filma, praktično je nestala sa scene i tek je 2002. dala intervju Francu Grattaroli, Stefanu Ippolitiju i Matteu Norciniju za 2. izdanje Cine 70, u kojem je uz činjenica se distancirala od svoje aktivnosti kao erotske glumice, navela da bi više voljela da je pamte po drugim filmovima koje je snimila u svojoj karijeri.

„Tijekom ovog intervjua također sam rekla da su je u različitim fazama snimanja nekih produkcija koje je režirao Mario Landi, kao što su Supersexymarket i Il viziaccio , zamijenile glumice angažirane za snimanje mekih porno scena koje su bile uključene u verzije ovih filmova namijenjenih za inozemstvo, iako su producenti propustili navesti da se te scene ne odnose na nju“, zaključila je priču o svojoj burnoj filmskoj karijeri Femi Benussi.

Najljepši Copacabana, Boka Kotorska i Banja Luka

Nakon prekida filmske karijere živi na relaciji Rovinj – Rim. Iako su talijanski tabloidi pisali drugačije u vrijeme Domovinskog rata više je boravila u Rovinju nego u Rimu jer je smatrala da svojima mora biti na pomoći.

„Glumeći iz filma u film trošila smo puno energije pa je mi je dobro došao duži odmor. Počela sam putovati svijetom otkrivajući nove pejsaže i kulture. Najljepši događaj mi je bio doček Nove godine na Copacabani u Rio de Janeiru. Zanimljivo od mnogih mjesta koje sam posjetila diljem svijeta u memoriji mi je duboko urezana Boka Kotorska kao prostor izuzetne ljepote i duhovnosti. Zapamtila sam i zelenilo Banja Luke i tamošnje divne djevojke na korzu“.

„Jadran, njegovi gradovi i gradići su toliko zanimljivi da je velika šteta da se Hrvatska opredijelila za masovni turizam te nemilice troši svoje prostorne resurse. Posebno sam tužna kada vidim u što se pretvorio moj Rovinj. Trka za rekordima i zaradom učinila ga je jednom velikom tržnicom na otvorenom. Prodan i bez duše sada me podsjeća na ljušturu neke od morskih nemani. Kao ribarski grad Rovinj se mogao pozicionirati kao destinacija slična čuvenom talijanskom Potrtofinu i biti ljupki gradić u koje će dolazit najzahtjevniji gosti koji žele vidjeti i osjetiti duh koji nam mogu predočiti ribari i bitinadori. Kada se već krenulo u masovni turizam nije bila loša ni usporedba sa Saint Tropezom, a sada kada su naprasno ukinuti kulturni brendovi Grisia i Likovna kolonija Rovinj liči na jednu prenapučenu spavaonicu. Nažalost, Rovinj nije više grad sa dušom već mjesto gdje se na brzinu u dva mjeseca nastoji drpiti što više novaca“, priča sa sjetom Femi Benussi.

Bez priznanja rodnog Rovinja

Zanimljivo je da Femi Benussi usprkos popularnosti u Italiji i isticanjem svojih rovinjskih i istarskih korijena nije od Grada Rovinja dobila nikakvo priznanje. Jedino ju Zajednica Talijana zove na priredbe koje ljeti priređuje na svojoj ljetnoj pozornici. Ako izađe na kavu njen je odabir opet Zajednica Talijana jer zna da će tu sresti neku od njoj dragih osoba. A tu je svi znaju, i mladi i stariji.

„Osobno meni ne treba nikakvo, pa ni gradsko priznanje. Najdraže je da me nisu zaboravili oni s kojima se rado družim. A političari mi gotovo da nisu važni, naročito današnji koji misle da je povijest Rovinja počela od njih. U stvari politika im je sredstvo za ostvarenje koje kakvih karijera a ne služenje građanima što bi trebala biti bit svake politike“, zaključuje ovu temu Femi Benussi.

Dodaje da mladima ostavljamo Svijet koji je u dubokoj krizi. „Ima nas toliko milijardi, a usprkos blagostanju toliko je ljudi gladno i obespravljeno. Imam neke godine ali ne bih htjela doživjeti kolaps prema kojem u nemilosrdnoj trci za profitom ide naš planet. Ponekad gledam dokumentarce o ekologiji, onečišćenoj Zemlji plastikom i kemikalijama te klimatskim promjenama. Ne zavidim mladima kojima umjesto mladenačkih snova ostavljamo veliki teret“, zaključuje galantna Femi Benussi.

Galerija (12)