Foto 'Ponesu me harmonika i pjesma, ali fale mi traktor i poljoprivreda'

Ako ste bili na kakvoj fešti u Istri na kojoj je zabavljao „Lucky band“, nju niste mogli ne zamijetiti, sve i da vas šank zanima više od svirke i plesnog podija. S njom je ovaj sastav s Pazinštine doista – lucky.

Sretna je ona na bini, veseli su dečki koji s njom sviraju i, najvažnije, radosna je publika. Jer, zarazna je energija po mnogočemu posebne harmonikašice i pjevačice Debore Sosič. Ova 32-godišnja glazbenica porijeklom je iz Slovenije, s područja Kopra, a već desetljeće živi u Istri, posljednjih pet godina u Novigradu.

'To na bini, to sam jednostavno ja'

I nas je, društvo na nedavnoj Rokovi u Pićnu, osvojila, pa nam je, nakon njenog dojmljivog nastupa, i inače nezanimljiva klapa "Rišpet" bila još monotonija.

Debora kreće nenametljivo, iz drugog plana, pjeva uz glavni vokal, ali ne prođe dugo i eto je, već na prvoj polki hvata frajtonericu, pleše, pokreće i one drvene u publici, koji inače ne mare za potresujku. Pretvara se u kraljicu zabave, vodi feštu duboko u noć.

„Ma, da, da, me ponese pjesma… Moja energija na bini, to sam jednostavno ja. Stvarno jako volim pozornicu. A najviše volim kad ima ljudi na fešti, da ih osjetim i zabavim. Stalno sam u interakciji, želim da se svi osjećaju dobrodošli. Pozivam na ples, navodim na to da jednostavno uživamo zajedno. Svašta delan na nastupu, skačen, gren i među ljude, niš mi ni problem. Jako je bitno da si ti, kao izvođač, sretan i veseo, jer ako si miran i ozbiljan, nič od tega ne bude. Na kraju, i došli smo na feštu da se imamo lijepo, zakantati, popiti, tancati…“, započinje ćakulu Debora.

Prije je bila u „Tu i tamo bendu“. Sada, pak, s „Lucky Bandom“ odrađuje brojne gaže, najviše u središnjoj Istri. Sviraju i na svadbama, šire tržište.

Objašnjava nam da je svaki nastup drukčiji, ovisno o prilici i publici, pa se valja prilagoditi, i repertoar i ophođenje, što joj očito polazi za rukom. Već imaju i obožavatelje koji ih prate po Poluotoku.

Neuobičajeno je, barem na ovim prostorima, vidjeti harmonikašicu koja predvodi glazbenike. No, i to se polako mijenja. U Sloveniji sada, veli nam Debora, ima dosta zabavljačkih bendova s curama na harmonici, gitari, basu…

„I u Istri me sve više djevojaka pita za poduke. Kažu da sam im idol, da bi željele tako znati svirati harmoniku, ali za to, nažalost, trenutno nemam vremena, pa ih upućujem na kolege Davida Beletića i Niku Polesa, za koje znam da su dobri mentori“, dodaje.

Ispunila želje nonićima

Harmoniku svira od trećeg razreda osnovne, krenula je na nagovor none  Marijele. Jedno vrijeme je s dvije starije sestre imala i bend, nastupale su kao „Trio Pupce“.

„Harmonika mi od prvega dana nosi veselje i sreću. Danas, eko, i zarađujen s njom. Ja san ti inače, onako, sva po staren. Volin tradiciju. Volin da se čuva ono ča je nekada bilo u fameji, to mi je jako važno“, iskrena je i jednostavna Debora.

E, ali nije ona samo noni ugodila. I nonu Liberu je, otkriva nam, razvukla osmijeh na lice kada mu se javila iz Istre, rekavši da zarađuje za život radeći na – traktoru!

„Prije san delala u poljoprivredi tri lita, od tega jeno lito profesionalno u Bužiniji. Jako je zahtjevno. Oni koji to rade, znaju o čemu govorin. Kosila, balirala, krgala bale na šleper, ripala, hodila u loze… Ma, svašta san provala s traktoron. Fali mi taj dio života. Podsjećalo me to na dom, na mog noneta, jer s njim smo, mi sestre, sve odrađivale. I, kad si na traktoru, nitko te ništa ne pita, samo delaš i glava je 'na off'. Živi relaks!. Još gren u polje kad rivan, onako 'u fušu', ali nisan, ne, bila već misec dan“, priča ova žena-zmaj.

Ako je Šajeta pjevao o „letećoj Barbari“, onda mi, zezamo je, pišemo o „letećoj Debori“.

Eto, uopće nas nije – kad je gledamo ovako svu živu i nezaustavljivu - začudila s time da, uz sve, još i traktor vozi. „Ha, ha, nisi prvi ki mi to reče".

Zaposlena je u Agrolaguni u Poreču, na odgovornom mjestu voditeljice punionice vina. Majka je sedmogodišnjaka, pa treba uskladiti sve obaveze.

„Naporno? Ne postoji ta riječ poli mene! Život mi nije dosadan, ha, ha, ali stignem sve posložiti, organiziram se... Nema odustajanja. Kada s bendom dobro odradim delo, ča mi je jako bitno, sretna dođem doma i sutra gremo u novi dan“, kaže pozitivka kakvu trebamo u ovom grubom vremenu.

A kako je s dečkima u bendu?

„Čuvaju me i paze, oni su mi kao druga obitelj. Drugu sezonu smo zajedno, kliknuli smo od prvog dana. Već se međusobno osjećamo tako dobro, može biti samo još bolje… Ja se njih držin i kada je pauza na nastupu, uvijek smo skupa“, zaključuje priču naša junakinja, „leteća Debora“.

Bit će tako i na predstojećim nastupima "Lucky Banda", i to 23. kolovoza u Medulinu na "Picigin kupu", 30. kolovoza na žminjskoj "Bartulji", te dan kasnije u Kršanu na fešti "Moje selo - moja kompanija".

Galerija (7)