Foto Grisia i Likovna kolonija: rovinjski kulturni brendovi i dalje na čekanju

Druga kolovoška nedjelja u Rovinj nekad se sa zanimanjem čekala da bi se mogla razgledati Grisia, najstarija i najveća hrvatska jednodnevna likovna izložba na otvorenom, koja se protezala pročeljima istoimene ulice od središnjeg gradskog Trga maršala Tira do platoa ispred crkve sv. Eufemije.

U zlatnim godinama izložbe sa polustoljetnom tradicijom okupljala je stotine umjetnika čije bi radove pogledalo i do 15 tisuća posjetitelja. Nažalost, njena je slava počela kopnjeti, pa je 2020. simbolično, u dvorištu jednog od njenih osnivača Bruna Mascarellija održano njeno, moglo bi se reći, neslužbeno opijelo.

Grisije se danas s nostalgijom sjećaju brojni Rovinjci i njegovi stalni posjetioci, posebno oni koji se kao profesijom ili hobijem bave slikarstvom Netko od tih nostalgičara je prošlog tjedna na mjestu gdje se u devet ujutro otvarala Grisa, a u 19 dijelile nagrade, tik do kuće najpoznatijeg rovinjskog slikara Bruna Mascarellija postavio vreću smeća sa natpisom Rovinj. Art. Predsjednik udruge amatera Drago Filić je izložio jedan svoj kolaž posvećen Grisiji. O Grisiji smo porazgovarali sa nekoliko umjetnika koji su decenijama izlagali na Grisiji. Jedan od njih je Rajko Svilar koji već trideset godina ima svoj atelja nedaleko kuće pokojnog Bruna Mascarellija, a posljednjih sedam godina stvara i izlaže u crkvi sv. Josipa na kraju Grisije, u podnožju velebne crkve sv. Eufemije.

Turisti se raspituju za Grisiju

„Naravno da je nama slikarima žao što nema Grisije, isto tako i godišnje izložbe Likovne kolonije. U poraću nakon Drugog svjetskog rata nastala je simbioza Rovinja i likovnih umjetnika s područje cijele Jugoslavije. Umjetnici su u pitoresknom Rovinju nalazili inspiraciju, stalno i povremeno boravili i po tome je grad dobio naziv hrvatski Saint Tropez. Uz vraćali su svojim individualnim izložbama i godišnjom Likovne kolonije na kojoj su izlagala najveća imena bivše Jugoslavije i Hrvatske. Puno posjetitelja moja galerije pita me kada će se opet organizirati Grisia. Grupa Amerikanaca sa jednog kruzera se također raspitivala za izložbu na otvorenom jer su o tome našli stare reportaže u glasovitom Lonely Planetu. Nadam se da će se tradicije obnoviti. Ako su jedne male Bale uspjele održati svoju kolektivnu izložbu Castrum Vallis, koju je osnovala ista grupa umjetnika, a ove je godine održana 60. put, nadam se da će i hrvatska turistička meka obnoviti Grisiju i Likovnu koloniju. Drago mi je da Rovinj ima tri afirmirana glazbena festivala, Rovinjski ljetni festival, Baromus i noviji Rovinj Art&More, ali su oni ipak interpretativni a na Grisiji i Likovnoj koloniji su izlagani originalni radovi nove produkcije, od kojih su mnogi bili inspirirani Rovinjom“, kaže Rajko Svilar

Uz ostale na Grisiji su godinama najviše izlagali brojni slikari iz obitelji Marčela Brajnovića. Njegov sin Tomislav Brajnović je danas profesor na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti.

Ima novaca za sva brojnije fešte, nema za izložbe

„Nažalost Grisia i Likovna kolonije, dvije svjetski poznate likovne manifestacije stale i sada ih je teško pokrenuti. Nadam se da će se naći način, u tome smo spremni pomoći i mi umjetnici. Konstatacija da su te izložbe skupe ne drži vodu jer su organizatori darivali pobjednike pršutom i sirom, ali su umjetnicima u kroničnom nedostatku likovnog tržišta, dobro došle otkupne nagrade muzeja, brojnih rovinjskih poduzeća i obrtnika, pa i pojedinačnih ljubitelja likovne umjetnosti. Kada se ima novaca za turističke fešte koje niču kao gljive poslije kiše moglo bi se naći i za ove značajne kulturne manifestacije. Nije Rovinj izuzetak već gotovo pravilo jer kultura, posebno likovna odavna izgubila, bitku sa, uz dužno poštovanje, istarskog češnjaka, maneštre, šuga, brodeta, srdele, fuži i slično. Ako smo spali samo na taj oblik animacije turista i domaćeg stanovništva onda nešto nije u redu  sa nama“, analizira Tomislav Brajnović.

Uz godišnju izložbu Udruge Amart, koja okuplja rovinjske likovne amatere svoj je performerski uradak na jedno od pročelja Grisie postavio Drago Filić, slikar i performer, ujedno i predsjednik udruge.

„Grisia je bila značajna i za članove naše udruge jer su mogli ravnopravno sudjelovati sa akademskim obrazovanim likovnjacima. Da ne govorimo za djecu za koje se u pokrajnjim ulicama organizirala izložba Grisia Youth, pa su u mlađim godinama dobivali prilike za izlaganje svojih radova. Na mom uratku kojeg sam izložio nalijepio sam spiskove autora sa jedne od izložbi, odvojeno akademskih umjetnika, amatera i djece da se može vidjeti koliko je bilo učesnika, potom i bocu piva da nazdravimo u ime Grisjje, koja će po svemu ići u zaborav.

Posljednja 'prava' Grisia održana 2018.

O Grisiji i Likovnoj koloniji razgovarali smo sa Vilmom Bartolić, ravnateljicom Muzeja Grada Rovinja, čija je zgrada, palača Califfi iz Mletačkog doba u temeljitoj rekonstrukciji. Višegodišnja rekonstrukcija je trebala biti završena ove godine, kada muzej obilježava 70. godinu osnivanja, ali radovima na staroj zgradi nema kraja. na ojačavanju dotrajalih međukatnih konstrukcija još traju. Dugo su trajala i arheološka istraživanja prizemlja, a i dalje se nastavljaju konzervatorski radovi na oslicima pronađenih na zidovima prvog i drugog kata. Istodobno se vrši inventarizacija bogate građe muzeja, što je obiman posao. Nakon dovršetka inventarizacije likovna građe nastaviti će se galerijska djelatnost muzeja. Uostalom, ove godine je u Multimedijalnom centru kustosica muzeja Elizabeta Rogović sa suradnicima priredila veličanstvenu i dobro posjećenu izložbu posvećenu 70. obljetnici muzeja, kojeg su osnovali slikari, pa se ponajviše se bavio galerijskom djelatnošću.

Inače, Muzej Gradac Rovinja je posljednju „pravu“ Grisiju, priredio 2018. godinu. Slijedeće dvije bile su više simboličkog značenja. Tako je Grisia iz 2019. posvećena te godine preminulom velikom rovinjsko-pariškom slikara Brunu Mascarelliju, pa je priređena u dvorištu njegove kuće čije je pročelje naslonjeno na kultnu rovinjsku ulicu. Posljednja Grisiju je 2020., ponovno u manjem krugu uzvanika, te uz poštivanje epidemioloških mjera, obilježena upravo u njegovu dvorištu. Tom je prigodom kao svojevrsni hommage izloženo nekoliko djela Bruna Mascarellija, Zore Matić, Marčela Brajnovića i Slobodana Vuličevića, osnivača znamenite izložbe. Iz Muzeja Grada Rovinja su tada poručili da je ta i takva izložba „svojevrsna najava i prvi korak ka ponovnom vraćanju sjaja i važnosti Grisije u budućnosti“.

Likovna kolonija stala 2019.

Posljednja 66. skupna izložba Likovne kolonije Rovinj, također posvećena preminulom Bruni Mascarelliju priređena je u uobičajenom terminu krajem srpnja 2018. Umjesto u velikoj galeriji na prvom Muzeja Grada Rovinja, održana je na skučenom drugom katu. Ipak i u takvom prostoru uspjelo se utrpati radove respektabilnih 60 umjetnika, ponajviše iz Istre, ali i iz Zagreba i Rijeke, pa i inozemstva, od kojih su većina vezani za Rovinj. Znakovito, na otvaranju izložbe nisu, kao svih prethodnih godina i desetljeća, dodijeljene nagrade.

U izvješću o radu muzeja u 2021. godini o ovim manifestacijama pisalo je da „Likovna kolonija i Grisia u 2021. godine nisu održane jer su trebale biti bienalna, ali se nije iznašao način (su)financiranja koji bi omogućio da se iste realiziraju kao objedinjene, osuvremenjena i regredirane manifestacija, a Muzej rasteretio organizacije".

Umjetnici udahnuli dušu napuštenom Rovinju

Inače, za Likovnu koloniju veže se cijela priča o rovinjskom muzeju. Poveznica Rovinja i zagrebačkog likovnog kruga nastaje kada Rovinjac Francesco Cesco Dessanti već 1945. upisuje Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cescova generacija dolazila je svake godine u Rovinj i boravila na otoku Sv. Andrija, koji je prema ideji istaknutog povjesničara umjetnosti i arheologa Branka Fučića trebao postati središte okupljanja umjetnika i istraživača umjetnosti, ljetna galerija i atelje na pučini.

U prvom valu, nakon 1948. u pitoresknom Rovinju svoju su inspiraciju potražili tada mladi slikari Vjekoslav Brešić, Edo Murtić i Ljubo Škrnjug. Nadalje, u grad su došli i trajno ostali Bruno Mascarelli i Zora Matić. Njih dvoje postat će ishodište rovinjskoga likovnog kruga i svega što će uslijediti. Prvu samostalnu izložbu u Domu kulture u Rovinju imao je Bruno Mascarelli 1951. godine. Prvu neformalnu Grupu Valdibora činili su Bruno Mascarelli, Zora Matić, Žarko Naunović i Marčelo Brajnović iz Rovinjskog Sela. Svoju jedinu zajedničku izložbu priredili su 1953. u zgradi Okružnog suda u Puli kao popratni program Prvoga pulskog festivala, za koji su dizajnirali i kasnije poznati plakat.

Likovni umjetnici koji su nakon Drugoga svjetskog rata tražeći svoju inspiraciju došli u pitoreskni Rovinj doživjeli su napučeni grad. Stanje se mijenja početkom 1950-ih, kad zbog nedemokratskog režima, prije potpisivanja Londonskoga memoranduma 1954. između Italije i Jugoslavije, Rovinj napušta većina talijanskog stanovništva.

Mjesto susreta likovnih krugova Zagreba i Beograda

Da bi se spriječilo propadanje urbanoga tkiva i devastacija kuća koje su postale društveno vlasništvo, gradske vlasti odlučuju pozvati slikare, književnike i druge intelektualce iz cijele Jugoslavije da se nasele u napuštene kuće s jedinom obavezom da ih održavaju. Kad je riječ o likovnim umjetnicima trebalo je samo pronaći nekoga tko ima uvid u raspoložive prostore ili se useliti i prijaviti gradskim vlastima. Grad se nudio kao na štafelaju. Lakše je bilo dobiti nekretninu za atelje i galeriju negoli slikarsko platno, kistove, boju ili hranu.

Iako većinu godine izvan glavnih političkih i umjetničkih tokova, Rovinj ljeti postaje mjesto susreta, dolazaka i odlazaka u Zagreb, Beograd, ali i Milano, Pariz ili München, koji su nudili više mogućnosti mladim, ali i afirmiranim umjetnicima. Postupno kroz pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća starogradsku jezgru naseljavaju umjetnici iz cijele Jugoslavije, uglavnom iz Zagreba i Beograda, raznih identiteta, političkih opredjeljenja i umjetničkih afiniteta.

Ljeti u Rovinju pronalaze utočište i inspiraciju, mjesto za odmor. Stvaraju, druže se i spontano okupljaju u likovnu koloniju, koja je imala 34 člana iz zagrebačkog i 11 iz beogradskog likovnog kruga. Iz Zagreba tih godina u Rovinj dolaze Biserka Baretić, Lidija Salvaro, Josip Vaništa, Slobodan Vuličević, Bogumil Car, Stipo Praljko, Stojan Aralica, Ivo Steiner i drugi. Slobodan Vuličević i Bogumil Car se tu trajno naseljavaju.

Muzej iz 1953., Grisia 1967.

Rovinjski Muzej osnovan je 1953., a počeo je djelovati 1954. godine. Za prvu upraviteljicu postavljena je slikarica i grafičarka Zora Matić. Fundus suvremenih likovnih djela, Moderna galerija, nastajala je donacijama umjetnika i otkupima. Prvi put je predstavljen javnosti u kolovozu 1954., a nakon pauze ponovno je otvoren 1961. Bruno Mascarelli bio je član inicijativnog odbora i muzejskog savjeta. Za upravitelja je imenovan Anton Pauletić. Prisutnost umjetnika u Rovinju pridonijela je razvoju bogate galerijske djelatnosti Muzeja.

Rovinjski umjetnici bavili su se i primijenjenom umjetnosti, izradom opreme javnih prostora, ilustracijom, izradom reklama, oblikovanjem turističkih materijala, opremanjem barova, hotela i turističkih naselja. Neki su hoteli i kavane sa slikama, muralima, tapiserijama, reljefima, mozaicima i namještajem oblikovanim po mjeri izgledali gotovo poput muzeja suvremene umjetnosti

Dolaze prvi rijetki turisti, umjetnici vide priliku za prodaju slika i izlažu na ulici Grisia, najkraće poveznice od središnjeg trga do monumentalne crkve sv. Eufemije. U organizaciji članova Umjetničke kolonije Rovinj od 1967. druge nedjelje kolovoza održava se Grisia, jednodnevna izložba na otvorenom, koja je postala sinonim likovnog života ne samo Rovinja već i Hrvatske i šire. Umjetnici bi na dan održavanja Grisije svoje ateljee premjestili na ulicu, prvonagrađeni su uz novčane naknade dobivali pršut i sir, ali su mnoge slike i otkupljivane od strane brojnih rovinjskih tvrtki, arhitekata i obrtnika. Računalo se da ju je  u taj dan, od devet do 21 sata, koliko je trajala izložba, jedno vrijeme i ex tempore, znalo posjetiti i do 15 tisuća ljubitelja umjetnosti i turista.

Rovinj – trajni marker likovnog života Hrvatske

U doba prije telefona i televizije različite generacije umjetnika dolazile su u Rovinj i na Grisiju po inspiraciju i druženje, stječući uvid u recentno likovno stvaralaštvo. Sama kolonija nije bila administrativna organizacija niti skupna izložba. Jednom godišnje u muzeju su se našli umjetnici i izložili radove nastale tijekom boravka u Rovinju. Tako se naziva do 1975., kad neformalna skupina postaje udruženje umjetnika Likovna kolonija Rovinj, čije je djelovanje uređeno statutom.

Postupno, posebice nakon početka Domovinskog rata, Likovna kolonija polako gubi rovinjski atribut ali opstaje kao trajni umjetnički brend. Više je ne organiziraju umjetnici koji borave u Rovinju, ali na njoj izlažu svi relevantni umjetnici iz Istre, ali i iz Zagreba, koji su kao vikendaši ostali trajno vezani za ovaj grad

Ipak, zahvaljujući fundusa rovinjskoga muzeja nastalog za tih i kasnijih godina, sa preko dvije tisuće umjetnina, koliko djela nema ni Muzej suvremene umjetnosti Istre, Rovinj ostaje trajni marker u likovnom životu Istre, Hrvatske i Jugoslavije u drugoj polovici 20. stoljeća, te ga treba vrednovati u tom povijesno-umjetničkom kontekst.

Zbor renoviranja crkve sv. Tome na čekanju i poznati RAP

Jedno od obrazloženja za neodržavanje izložbe Likovne kolonije bilo je da u Rovinj više ne dolaze umjetnici. Rovinj međutim ima respektabilni broj likovnih umjetnika. Tu je npr. rođen i često boravi Goran Petarcol. Stalni stanovnici su i renomirani Rajko Svilar, Davor Rapaić i Nikola Ražov. Tu su i brojni umjetnici mlade i srednje generacije, počevši od poznate likovne obitelji Marčela Brajnovića - Tomislav Brajnović, Petar Brajnović i njihova sestra Vida Đuran. Nadalje u Rovinju žive i djeluju domaći umjetnici Branko Kolarić, Robert Sošić, Andrija Milovan, Maria Ćurčić, Rino Banko i drugi. Ljeti u Rovinju borave brojni likovni umjetnici iz zagrebačkog likovnog kruga, koji su kao vikendaši vezani za Rovinj. Najpoznatiji od njih je Željko Kipke. Tu su i poznati konceptualni umjetnici i performeri Vlasta Delimar i Vlado Martek. A ima ih još.

U polemikama oko Grisije i Likovna kolonije pomalo se zaboravilo na Rovinjski Art Program (RAP), izložbeni program suvremene umjetničke prakse, koji je nekadašnji Zavičajni, sada Muzej Grada Rovinja, priređivao od 1994. u desakraliziranoj crkvi sv. Tome u povijesnoj jezgri. Uz Gorana Petarcola, Damira Sokića i Leonidu Kovača programe u ovom originalnom prostoru vodio je viši kustos Dario Sošić, koji je cijeli svoj radni vijek odradio u rovinjskom muzeju. Osobita pozornost RAP-a bila je usmjerena prema konceptualnoj umjetnosti, ambijentu i performansima i akcijama, video artu i međunarodnoj kulturnoj suradnji, pa je po tome bio avangarda među hrvatskim likovnim programima. I ovaj program je stao zbog renoviranja crkve sv. Tome, koja je u tijeku.

Galerija (9)