Trčala je za karijerom i novcem. A onda je otkrila nešto drugo

Tako to obično bude. Najbolja priča nikne sama, kao plod slučajnosti. Stvori se niotkuda. Pa tako i ova iz Motovuna.

Vršljali smo popularnim brdom, nabadali s domaćima o tome kakva je sezona. I glasno se šalili da ćemo i ono malo kandidata za razgovor odbiti kada s tim boršama i notesom izgledamo kao poreznici.

Na to je uši načulila Vojka Kotiga iz Motovuna, koja na finom drvenom štandu, tu pred voltom, prodaje njene unikatne rukotvorine. Oteo joj se spontani smijeh na našu foru, pa smo iskoristili šansu i učas prišli.

Izašla iz okvira

I, da, mogli smo joj, koliko lijepo divani, dati olovku da napiše priču o sebi. Bolje bi to sama.

Vojka izrađuje makrame, dekorativne predmete nastale nizanjem čvorova. Te resice definitivno nisu nešto tipično za nuditi u Motovunu, jer turiste, naravno, ovdje mame tartufi i teran. Ali, nije u tome kvaka. Nije nam ova 48-godišnjakinja samo zbog toga zanimljiva.

„Od ovoga živim već tri godine. Prije toga sam 25 godina bila 'u okviru': radila u korporaciji, u odjelu razvoja, trčala za karijerom i novcem… A onda je stigla korona i stubokom promijenila moj način razmišljanja. Zapitala sam se što je u životu važnije: ured i excell ili osobna sreća“, priča Vojka.

I izabrala je…

„Nekad poslovna žena, a vidi me sad, obična štanderica. Nikad manje novca, a nikad zadovoljnija, Kolikogod je ta vražja pandemija donijela lošega – straha, bolesne i preminule, istodobno je promijenila svijest ljudi o životnim prioritetima“, dodaje.

Priznaje, ovo zvuči kao čisti klišej, kao „sve one floskule koje čitaš na internetu“.

„Ali ispada da je to točno. Jer, što je važnije od vašeg zadovoljstva, mira, obitelji, slobodnog vremena? Shvatimo to kasno, u četrdesetima. Voljela bih da nas o tome uče u školi; voljela bih to usaditi svojoj djeci. Ali i hoću, polako, spontano“, dodaje i nutka nas kavom.

Ne trebaju joj masaže

Nije ćaknuta, što vam je, samo djetinje iskrena, otvorena i nepatvorena. Cijeli je život, kaže, ulagala u obrazovanje. Inženjer je pomorskog prometa, ima državni ispit za stručnjaka zaštite na radu, certifikat za crtača u autocadu, u Zračnoj luci Pula stekla je ISO certifikat…

I nije poletjela u karijerne visine nego je korona, dakle, aktivirala njenu kreativnu crtu. Iščupala je iz korijena i posadila na neko sretnije mjesto. Tu na štand u Motovun.

Otkako je kupila prvo klupko u lokalnoj agrariji, daje srce u čvoričanje. Ne treba joj plaćati masaže da razbije čvoriće u tijelu. Ona čvoričanjem mrvi čvorove u prah. Pravi je dokaz da ručni rad smiruje um i tijelo.

Na motovunskom štandu je od travnja do listopada. Obrt joj se zove Gropp.Arette. To po istarskom nazivu za čvor - grop i talijanskom nazivu za zid – parete. Dakle, "Čvor na zidu". Nudi šarolik asortiman, od zidnih dekoracija preko torbi do nakita i asortimana za djecu.

„Kako ide? Prva godina bila je tako-tako, sada se stvari kristaliziraju, ide… Evo gospođa koja je jučer kupila torbu, vidjela je na mojem instagramu još neke stvari i poželjela ogledalo. I bit će, evo radi se, vidite… Muž će samo to fino dovršiti, sve polijepiti…“, završava Vojka priču.

Ali nastavlja nizati čvorove…