Mourinho me otpilio, a Milojko Pantić zagrlio

Na nogometnu utakmicu Srbija – Hrvatska iz sigurnosnih razloga nije bio dozvoljen dolazak navijača iz Hrvatske. Stoga smo kolega i ja poslovno putovanje u Beograd, umjesto u petak, na dan utakmice, organizirali četiri dana kasnije, u utorak. Iako vjerojatno ne bismo ni išli na utakmicu, nismo htjeli riskirati da nas vrate s Bajakova.    

To se, naime, dogodilo četvorici Labinjana, koji su u petak puni entuzijazma otišli na utakmicu. Iako je među njima bilo i navijača Srbije, nisu ih pustili preko granice. Doduše, kada su ih pitali kamo idu, navijač Srbije je ponosno uzviknuo: „Na utakmicu!“, što je graničnom policajcu bilo dovoljno da ih uputi „rikverc“. Navodno su nakon toga prešli u BiH i onda ponovo pokušali ući u Srbiju preko Bijeljine, ali i tamo su ih vratili natrag, pa su na kraju tisuću kilometara prešli uzalud.

Mi naravno nismo imali takvih problema, ali smo i nakon četiri dana osjetili duh utakmice ljutih rivala. Naime, naši su nas beogradski domaćini odveli na večeru u kultni restoran Madera, u kojem je godinama redoviti gost bio legendarni trener i izbornik Miljan Miljanić, a od stare garde danas  tamo zalazi nekad popularni sportski komentator TV Beograda Milojko Pantić. Pantić je uoči utakmice izazvao buru u srpskoj javnosti kada je novinaru Jutarnjeg lista Tomislavu Židaku rekao da će navijati za Hrvatsku, a razlog tomu je njegova netrpeljivost prema srpskom izborniku Siniši Mihajloviću.

Mi smo imali sreću da je legendarni Pantić bio u restoranu Madera u isto vrijeme kada i mi i to stol do našega. Kada je čuo da pričamo hrvatski, odmah nam je prišao i zadržao se s nama u društvu. Moram priznati da me ugodno iznenadio. Jako voli Hrvate i ponovio nam je da je doista navijao za pobjedu naše reprezentacije te da će navijati za nas ako se plasiramo u Brazil. Za sebe kaže da je „veliki Srbin, ali ne može navijati za srpsku nogometnu reprezentaciju dok  je Mihajlović selektor“.

„Zamislite, on muslimana (nogometaš Adem Ljajić, op.a.) tera da peva hrišćansku pesmu Bože pravde (srpska himna, op.a)“. Pa to je kršenje ljudskih prava“, rekao nam je Pantić, „jedina živa legenda pored Chuck Norisa i Bate Živojinovića“, kako mu tepaju Srbi.

I dok mi je Pantić ostao u lijepoj uspomeni, malo me razočarao Jose Mourinho, koji je na utakmici bio gost Fudbalskog saveza Srbije. Naime, igrom slučaja njegov službeni vozač tijekom boravka u Beogradu bio je prijatelj našeg beogradskog domaćina Saše Kresovića. Znajući da simpatiziram Mourinha (čak sam i svog francuskog buldoga nazvala Mourinho), Saša je zamolio svog prijatelja da mi nabavi Mourinhov potpis s posvetom.

„Gospodine Mourinho, može posveta za Eleonoru od Josea Mourinha“, upitao je šofer slavnog trenera. „Ne! Ne dajem autograme!“ otpilila me moja simpatija. (Eleonora Vlačić)