Foto 'Jedva čekamo naše starčiće! To je moj Pazin, dat ću sve... '

„Reportaža iz praznog staračkog doma?!“, čudom se čudio urednik kada smo mu predložili temu. Ne zna čovjek, odmahnuli smo rukom, da se i bez ijednog smještenog seniora može napisati suvisla priča. I krenusmo dokazati…

„SOS“, čitamo natpis na bijeloj zgadi Doma za starije Pazin, tu u krugu bivše vojarne, koja izgleda tako svršeno, poput hotela s pet zvjezdica. Kao s kartuline. Ustanova, znamo, ima određene probleme, prije svega kadrovske, zbog kojih još, više od godinu dana otkako je Grad Pazin izgradio objekt, nije primila prvog korisnika, ali baš da ovako zove upomoć…

Šalimo se, naravno, „SOS“ znači „skrb o starijima“, a uvijek valja dati ruku nečemu što bi u konačnici ipak trebalo biti korisno za zajednicu. Doduše, strah nas je i pokucati na vrata od ove sablasne tišine. Nigdje nikoga… Što ćemo ovdje?

„Ha, ha, to i nas pitaju: Ča delate kad ni ljudi? A ča ne?! Sve! Dok ni bilo kućnog majstora, i sitne popravke“, šalom razbija obostranu ukočenost Anna Kuzma, ravnateljica doma. Ova, kako za sebe kaže, prava Pazinka, miješa standard i dijalekt, koji joj bolje stoji. Na funkciji je od konca prošle godine. Otad je odrađeno puno rudarskog, a zapravo nevidljivog posla: natječaji, opremanje, osposobljavanje za zaštitu na radu…

Ustanova može primiti 52 korisnika, koje će servisirati 36 djelatnika. Dosad ih je zaposleno dvadeset, nedostaju njegovateljice i medicinske sestre, njih ukupno deset. Stiglo je prijava na netom završenom natječaju, no ne dovoljno.

Bez ljudi nema priče

„Dijelimo sudbinu ostalih domova u Istri. Bez medicinskog osoblja, nema priče. A jedva čekamo primiti prvog korisnika, da se počnemo baviti onime zbog čega smo tu“, kaže Kuzma. Priznaje da sanja dan kada će, kroz projekte s gradskom knjižnicom i društvom likovnih stvaratelja, krenuti obogaćivati aktivnosti korisnika, uključiti ih što više u zajednicu, pa emotivno poručuje: „Želimo biti dobar dom! To je moj Pazin, dat ću sve od sebe!“

Grad, veli, čini što može, uostalom prvi put samostalno ustrojava ovakvu ustanovu. Za socijalnog radnika, što je deficitaran kadar, osigurao je stan. Plaće su dvaput uvećane, od kolovoza medicinsko i tehničko osoblje imat će jednake kao u državnim domovima. „To je velika stvar, dosad nismo mogli konkurirati. Mi jesmo javni sektor, ali tržište radne snage je – tržište. Vjerujem da će se određena mjesta popuniti nakon turističke sezone. Optimistična? Moram biti realistična, radne snage svugdje nedostaje“, primjećuje ravnateljica.

Zadovoljna je timom. Za teških dana međusobno si daju kuraja, „jer ovo je izvanredno stanje“. „Ekipa smo, nije floskula, doista tako funkcioniramo: ovdje i računovotkinja, zatreba li, radi poslove  čistačice. I za dežurstvo na nedavnom danu otvorenih vrata, u subotu, odmah je bilo nekoliko ruku u zraku. Ta energija čovjeku grije srce. Nikome nije ništa teško, tu smo da pripremimo sve za 'naše starčiće'“.

Netom su završeni upisi. Stiglo je više od 60 prijava, a lista čekanja bit će objavljena koncem kolovoza. U rujnu bi trebali biti sklopljeni prvi ugovori, no sam ulazak u dom uvjetovan je, shvatili ste, djelatnicima.

Visoka cijena, male mirovine

Pazinski „penzići“ dosad su bili smješteni svugdje po Istri, najviše u Novigradu, ali i dalje, primjerice u Crikvenici. Sada bi mogli i doma. Međutim, potencijalan problem je cijena smještaja, koja se, ovisno o stupnju njega i tipu sobe, kreće od 1.300 do 1.950 eura. Grad Pazin, doduše, sufinancira  30 posto svojim građanima. Svejedno, malotko ima toliku mirovinu da si samostalno može priuštiti „papreni“ dom. Teško je bez drugih subvencija. 

„Sveprisutna su poskupljenja, to je jednostavno tako. Jasno, svima je mnogo, ali to je objedinjena cijena, što nije slučaj u drugim domovima, gdje se izdaju posebni računi za smještaj i ostale usluge. Ovdje je puno toga iznad standarda: imamo, primjerice, svakovrsnu opremu za  radnu okupaciju, ali i fizioterapiju. Ljude, zapravo, više zanima kada će dom proraditi negoli sama cijena, jer im je najvažnije osigurati smještaj i primjerenu skrb“, kaže Kuzma.

Da osoblju teško pada rad bez korisnika, potvrđuje i glavna sestra Mayerling Macan Kišiček iz Pule, gdje je radila u mobilnom palijativnom timu, što je vrijedno iskustvo. Pazinski dom je čekala i baš ciljala, nekako si je, veli, u glavi tako zamislila. „Jedva čekamo da napokon vidimo naše umirovljenike, onda će sve biti kako treba, posvetit ćemo se struci, poslu za koji smo se školovali. Nadam se da će to biti u rujnu“, rekla nam je Kišiček.

Nije ovo posao za svakoga, ma ni blizu, jer osim medicinske njege, starijima treba i topla riječ, ljudskost. Njegovateljice često budu prave prijateljice svojim štićenicima.

Važan kotačić u timu je i socijalna radnica, a to je ovdje Marija Žilić Petrišić. Dolazi iz Nove Gradiške, gdje je donedavno radila u Centru za socijalnu skrb. Zaželjela se promjene, pa je u Pazin stigla živjeti sa suprugom Matom, umirovljenikom. „Ovdje je drugi zrak, ljudi su pristupačni, a Pazin lijep, sve je nadohvat ruke, i more. Ovo mi je pravi izazov, dosta toga je novoga, od narječja do propisa, no vjerujem da ću uspjeti. Veselim se radu sa starijima, budući da ni ja više nisam mlada“, iskreno je zaključila priču Žilić Petrišić.

Galerija (8)