Foto TAKO JE BILO NEKAD Arena je na ‘Maratoncima’ pucala po šavovima

Pulski filmski festival odsad ima vrijednu internetsku stranicu na kojoj je predstavljena digitalizirana povijest ovog festivala, čije je 71. izdanje upravo završilo. Stranica predstavlja prvu fazu šireg projekta kojem je cilj digitalno očuvanje i javna prezentacija povijesne građe.

U tom smislu planirano je periodično nadopunjavanje novim sadržajima iz arhive, uključujući digitalne materijale koji će dodatno osvijetliti razvoj i utjecaj Pulskog filmskog festivala kroz desetljeća na infrastrukturni, društveni i kulturni aspekt Pule, te na taj način posjetiteljima omogućiti cjelovit uvid u uloge koje je Festival odigrao.

Prikazana je vremenska crta Festivala od od njegova osnutka 1954. do danas. Svaka godina popraćena je rijetkim i vrijednim fotografijama iz toga doba, uz popis filmova i popratnih programa koji su se određene godine prikazali na najljepšoj antičkoj pozornici u regiji. Tako čitamo da prve godine službeni žiri nije imenovan, pa su najbolji film, redatelj, glumac, glumi­ca i dokumentarni film proglašeni na temelju glasanja publike putem anketnih listića. Publika je, dakle, najboljim filmom te godine proglasila "Vesnu" Františeka Čápa, njega najboljim redateljem, dok su najbolji među glumcima i glumicama bili Metka Gabrijelčič ("Vesna")  i Dušan Janićijević ("Stojan Mutikaša").

Na fotografijama iz 1958. u prvom redu pune Arene sjede Josip Broz Tito i supruga Jovanka, a pulski festival, uz brojnu publiku iz cijele regije pohodit će te i idućih godina mnoge filmske zvijezde, poput Sophije Loren i Elizabeth Taylor. Na crno-bijelim fotografijama uočavamo reklamu za "Deveti krug", izvrsnu ratnu dramu Franca Štiglica koja je 1960. uvrštena među tri najbolja filma.

Godina je 1982. U glavnom programu čak je 30 filmova, među njima, "Variola vera", "Kiklop", "Servantes iz Malog Mista". Međutim, svi iščekuju film o kojem se danima uoči festivala s ushićenjem priča. To se ne smije propustiti. Na dan projekcije filma Slobodana Šijana "Maratonci trče počasni krug" u Areni nema nijednog jedinog slobodnog mjesta. Ni na travi. U Areni su svi, i oni koji gledaju film i klinci koji se zajebavaju na travi. Važno je biti unutra. Pa i bez karte, preskočiti ogradu. A nakon festivala na besplatne makedonske lubenice. Ipak, Velika zlatna arena, čitamo, te godine nije dodijeljena. Jelisaveta Sablić dobiva Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu u "Maratoncima", a Puljanin Bashkim Shehu, koji danas živi na rubu siromaštva, te godine dobiva Zlatnu arenu za muziku u filmu "Zec s pet nogu". 

Iduće godine Veliku zlatnu arenu dobiva "Balkanski špijun" Dušana Kovačevića i Božidara Nikolića, jedan od najboljih, ako ne i najbolji film snimljen u SFR Jugoslaviji, u kojem briljira Danilo Stojković te dobiva Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu. Šijanov "Davitelj protiv davitelja" dobiva nagradu filmske kritike. Uglavnom, bilo je to doba kad je u Areni bilo publike i izvrsnih filmova. Jedno je nedjeljivo od drugog.  

Arhiva donosi presjek festivala do današnjih dana, zapravo sve do lani, s nizom zanimljivih popratnih programa, s obzirom da je ovogodišnji festival tek završio. Hoće li zidine Arene ponovno pucati po šavovima od dobrih filmova, ovisit će o programskoj koncepciji koja bi se eventualno u budućnosti mogla kreirati. Jer, gdje ima dobrog filma, ima i publike. (M. Vermezović Ivanović)  

Galerija (13)