Sud povjerovao načelniku, a ne mladiću koji nije dobio stipendiju

Mladić je tužio Općinu Višnjan zbog neisplate – stipendije. Vijest je to koja sama po sebi djeluje nevjerojatno, a kada tome još dodamo da je koncem prošlog tjedna izgubio spor i da sad on mora Općini platiti 375 eura, onda sve dobiva još bizarniju dimenziju.

Taj je mladić, koji je kasnije dobio državnu stipendiju, s Općinom potpisao ugovor o stipendiranju 2016. godine, dok je još pohađao srednju školu, kojim mu je isplaćivano 400 kuna mjesečno. Stipendiju mu je Općina nastavila isplaćivati i nakon što je 2017. upisao preddiplomski studij na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, smjer Financijski management. No, već u idućoj studijskoj godini iz općinske blagajne nije dobio ni kune, čime, smatra on, Općina nije izvršavala svoju obavezu nastavka njegovog stipendiranja.

Zbog toga ju je i tužio te potraživao nešto manje od 480 eura. No, Općina s druge strane smatra da je, a s čime se u konačnici složio i Općinski sud u Pazinu, Stalna služba Poreč, mladić krivo iščitao ugovor i da se stipendiranje odnosilo na dvije studijske godine, a ne na trajanje kompletnog studija ili dok ne dobije neku drugu stipendiju.

Spomenimo da sud nije saslušao svjedoke koje je predložio mladić, a radilo se, između ostalog, o općinskoj pročelnici i djevojci za koju tvrdi da je potpisala isti ugovor s Općinom, a njoj su stipendiju nastavili isplaćivati i nakon dvije studijske godine, jer nije uplatio – predujam za troškove svjedoka. No, zato je koncem lipnje ove godine saslušan općinski načelnik Angelo Mattich.

„U mojoj se praksi nikada nije dodijelila niti jedna stipendija koja bi istovremeno obuhvaćala oba programa, odnosno koja bi istovremeno obuhvaćala završetak srednje škole kao i nastavak studijskog programa. To se tako radi da se ne bi dogodilo da se nekome dodijeli stipendija za srednjoškolski program, a onda da se nastavi stipendiranje i za studijski program, što bi bilo diskriminatorno prema ostalim studentima budući da se kod upisivanja studija potrebno ponovno javiti na natječaj. Predmetno je bitno i kako osoba koja je dobila stipendiju za srednjoškolski program ne bi potom upisala studij koji nije interesantan za daljnje financiranje, a istodobno zadržala pravo na isplatu stipendije od Općine Višnjan. To je bitno jer se uvijek u praksi prosuđuje koji su studijski programi za lokalnu zajednicu bitni, a s obzirom na deficitarna zanimanja. Ja predmetni ugovor iz 2016. godine nisam potpisao budući da u tom periodu u mandatu od 2013. do 2016. nisam bio općinski načelnik već je to bio moj prethodnik, tako da ja ne mogu znati koje su njegove namjere bile te je li se on prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o dodjeli stipendije pridržavao svih propisanih pravilnika i procedura. Ja takav ugovor ne bih nikada potpisao iz ranije rečenih razloga. Ja sam zatekao predmetni ugovor, pročitao sam ga te smo ga protumačili na način da se predmetna stipendija odnosi na završetak srednjoškolskog obrazovanja i na iduću godinu, odnosno prvu godinu studija“, rekao je Mattich na sudu.

Napomenuo je i da je Općina nastavila raspisivati natječaj za stipendije, no da se mladić na njih nije javljao. Mladić je na sudu tvrdio da je s Mattichem jednom prilikom razgovarala njegova majka i da joj je on rekao da se ispričava što stipendije još nisu isplaćene i da će to ubrzo biti učinjeno. Načelnik je, međutim, na saslušanju rekao da se ne sjeća tog razgovora. „Ja svakodnevno srećem veći broj ljudi koji me nešto pitaju i ja se tako nečega od prije pet godina ne mogu sjetiti.“

Nije se Mattich mogao sjetiti ni je li Općina tražila od mladića povrat isplaćene stipendije za akademsku godinu 2017./2018. „Ne sjećam se takvog dopisa bez da mi se pokaže o čemu se radi budući da je već proteklo pet godina. Budući da mi dnevno kroz ruke prođe desetine, pa ponekad i pedeset dopisa iz različitih predmeta. Dopise koje potpisujem prvo pročitam, razumijem, iskorigiram, pa ih tek onda potpišem“, izjavio je pred sudom.

Sud je tu zaboravnost Matticha ocijenio kao uvjerljivim objašnjenjem, dok je dio iskaza mladića opisao kao neuvjerljiv, životno nelogičan i „očito usmjeren na ishodovanje uspjeha u parnici“. Prema sudu je indikativno što jedan student, mlad čovjek, nije uplatio predujam za troškove svjedoka, pa je dio njegovog iskaza, gdje govori o tome da mu je općinska pročelnica stalno obećavala da će mu stipendija biti isplaćena, ocijenio negativno, odnosno nije mu, piše u presudi, povjerovao. (Bojan Žižović)