Slučaj tipka, ili zašto se Puli smiju po Hrvatskoj

Na prošloj sjednici pulskog parlamenta Vijećnik Ivan Žagar iz Nezavisne liste Filipa Zoričića rekao je jednu zanimljivu rečenicu: "Mi smo jedini grad koji hejta projekt hotela s pet zvjezdica, ljudi nam se smiju po Hrvatskoj".

Njegov komentar odnosio se naravno na hotel Valkane i konstrukciju dijela javnosti da će taj hotel uništiti pulski Lungomare, koju godinama proturaju članovi stranke Možemo i njihovi kućni aktivisti. 

Žagar je hotel spomenuo tijekom rasprave o tri nova stambena projekta u Puli, odnosno o pristupnim putevima bez kojih su ti projekti neizvedivi. Protiv puteva naime bili su Možemo (Dušica Radojčić) i Možemo za siromašne (Valter Boljunčić), koji je nekad bio poznat i kao IDS. 

Dakle, u Grad su došla tri prijedloga za izgradnju pristupnih puteva do novih stambenih zgrada, koje bi u potpunosti platili privatni investitori. Te iste puteve, odnosno ceste s kompletnom infrastrukturom, kasnije bi prepustili Gradu, a u međuvremenu platili i golema davanja. Komunalni doprinos ukupno za sva tri projekta iznosi preko milijun eura.

Svejedno, Radojčić i Boljunčić su se žestoko usprotivili projektu, pri čemu je Boljunčić uspio izgovoriti jednu od većih gluposti u historiji pulskog parlamentarizma. Prema njegovom mišljenju, naime, investitorima bi trebalo poručiti da će možda moći graditi zgrade, a možda i neće, ovisno o tome kako se zvijezde slože, i na koju se nogu dignu uhljebi iz gradskih institucija. 

Tu legendarnu rečenicu ugledni pulski profesor ispalio je nastojeći oboriti Žagarovu tvrdnju da je rasprava o pristupnim putevima zapravo rasprava o tome želimo li povoljnu investicijsku klimu u Puli, ili ne. Dakle, Boljunčić smatra da ćemo povoljnu investicijsku klimu graditi tako što ćemo investitorima poručiti da samo nebo zna hoće li moći obavljati svoj posao, ili neće. Analogno tome, zašto ne bismo donijeli propis po kojem će sveučilišni profesori idući mjesec možda dobiti plaću, a možda i ne?     

Na koncu se pristupilo glasanju u kojem su dva projekta prošla, a jedan nije. Jezičac na vagi bila je predsjednica Vijeća, nezavisna Marija Marković Nikolovski, koja iz potpuno nepoznatog razloga nije podržala pristupnu cestu na Busoleru, ali jest na Vidikovcu i u Marini Veruda. S obzirom da je uoči glasanja, što se jasno čuje na snimci, imala nekih problema s tipkom, nije nemoguće da je krivo stisnula.

Na sjednici smo saznali da postoji i četvrti projekt, koji se zove Pula Istok, i koji predviđa izgradnju gotovo 400 stanova na Valmadama. Taj projekt nije ni uvršten na dnevni red, premda se predlaže već godinama, a trebao bi biti (valjda) na jednoj od idućih sjednica, skupa s onim koji je sada odbijen. 

Treba li uopće objašnjavati koliko će koristi Puli donijeti izgradnja svih tih stanova? Koliko je to novca u gradskoj blagajni od komunalnog doprisnosa, komunalne naknade i poreza na dohodak, koliko u državnoj od PDV-a, koliko radnih mjesta, isplaćenih plaća i okrenutih para? 

Sve to skupa u rukama je usporene pulske administracije zbog koje su projekti godinama na čekanju, dok investitorima novac curi na sve strane. Kad se to jednom riješi slijedi amen nestabilnih vijećnika, koji se protive projektima samo da bi se protivili, ili čak ni ne znaju zašto se protive.

Ponovimo stoga još jednom Žagarove riječi - "ljudi nam se smiju po Hrvatskoj". (Ivor Balen)