Smještaj u domovima za starije samo za bogate umirovljenike?

Mnoge je neugodno iznenadila nedavna objava Grada Pazina da će smještaj u njihovom Domu za starije iznositi najmanje 1.300 eura mjesečno, uz to da će Grad sufinancirati 30 posto te cijene, bez obzira na visinu mirovine pojedinog korisnika.

Međutim, nije Pazin nasumično odredio koliko će koštati smještaj u Domu. Slične su cijene i u primjerice labinskom Domu za starije, gdje Grad također sufinancira trošak smještaja, ali ovisno o visini mirovine korisnika. Naprosto je nemoguće, kažu nam upućeni u ovu problematiku, formirati cijenu nižu od spomenute jer bi onda domovi zapali u ozbiljne financijske probleme.

Niže cijene smještaja su samo u domovima čiji je osnivač Istarska županija, ali valja imati na umu da ona ima i puno veća proračunska sredstva koja može usmjeriti u te institucije. U domovima čiji je Županija osnivač, u Puli, Rovinju, Novigradu i Raši, cijene se kreću od 420 do 963 eura mjesečno, ovisno o stupnju usluge. Ali iz Upravnog odjela župana napominju da su domovi primorani dizati cijene svojih usluga.

- Treba napomenuti da su troškovi rada i poslovanja unatrag dvije godine značajno porasli. Vlada kontinuirano sklapa dodatke Kolektivnom ugovoru, koji se odnose na povećanje plaća javnih službi, te osigurava potrebna sredstva u državnom proračunu za ustanove kojima je država osnivač, kao i za ustanove kojima nije osnivač. Za decentralizirane domove (županijski domovi, op. n.) ne osiguravaju se sredstva, a postoji obveza. Stoga su domovi primorani dizati cijene da bi uravnotežili svoje poslovanje. Također, poteškoće u financijskom poslovanju domova uzrokuju i cijene smještaja koje plaća nadležno ministarstvo za korisnike smještene po rješenju Zavoda za socijalni rad. Ugovorene cijene smještaja se nisu mijenjale od 2019. godine, te su značajno manje od cijena koje plaćaju korisnici smješteni po vlastitom zahtjevu, pojašnjavaju.

Domovi za starije osobe kojima je osnivač Istarska županija nemaju definiranu ekonomsku cijenu usluge smještaja (cijena koja pokriva stvarne troškove), već cijenu koja predstavlja participaciju obveznika plaćanja smještaja. „Zbog inflacije, čestog povećanja materijalnih prava i plaća radnika te rasta materijalnih troškova sredstva za podmirivanje rashoda za zaposlene i materijalnih rashoda u domovima su nedostatna te su oni primorani kontinuirano podizati cijene usluga da bi uravnotežili financijsko poslovanje. Ukoliko bi se sredstva za plaće zaposlenika osigurala u državnom proračunu, ne bi bilo potrebe za dizanjem cijena koje plaćaju korisnici“, napominju u Županiji.

U ovakvim okolnostima logično je upitati se tko si već sada može priuštiti smještaj u domovima za starije, pogotovo onim gradskim. Ispada da će u njima svoje mjesto moći pronaći samo onaj tko ima za hrvatske prilike visoku mirovinu od barem tisuću eura.

- Visoke cijene usluga u domovima za starije osobe uglavnom imaju učinak na obitelji i obveznike plaćanja smještaja za korisnike s obzirom na to da korisnici rijetko imaju mirovinu dostatnu za podmirenje pune cijene smještaja. Međutim, postepeno su se i korisnicima s godinama povećavale mirovine, te uglavnom većina njih ima u vlasništvu nekretninu u kojoj ne živi i koju može iznajmljivati, prodati ili su već prodali, a od čega mogu plaćati uslugu smještaja. Također, mnogi od njih poklonili su nekretnine djeci ili unucima te onda oni preuzimaju obavezu plaćanja razlike cijene ukoliko sami korisnici nemaju dovoljno sredstava, smatraju u Županiji.

Koliko god nam cijene smještaja u domovima za starije djelovale visoke, u Županiji tvrde da do sada nikada ni jedan korisnik županijskih domova za starije osobe nije bio primoran odustati od smještaja radi povećanja cijena „jer su cijene još uvijek iznimno niske i povoljnije u odnosu na privatne domove na području Istarske županije“. No, za sve postoji prvi put.

Iako neki govore da bi se moglo dogoditi da nam domove preplave korisnici iz drugih država EU-a kojima je ovdje jeftiniji smještaj, to zasad nije moguće. Naime, u županijskim je domovima uvjet za upis hrvatsko državljanstvo, dok su u Pazinu, recimo, odredili da korisnici moraju imati prijavljeno prebivalište na području grada barem pet godina.

Na naše pitanje trebaju li domovi raditi na tržišnom ili socijalnom principu, u Županiji ne odgovaraju decidirano. „Usluge domova za starije osobe bi trebale biti pristupačne svim osobama koje se nalaze u potrebi, što svakako uključuje socijalni segment. Međutim, u odnosu na porast troškova poslovanja u svim segmentima poslovanja domova, nerealno je očekivati da se može održati njihovo uravnoteženo poslovanje s postojećim cijenama koje plaćaju korisnici.“

Upućeni sugovornici nam navode primjer Austrije, gdje kažu da domovi za starije preuzimaju brigu o nekretninama svojih korisnika, iznajmljuju ih i tim novcem financiraju njegu korisnika, a nekretnine nakon njihove smrti vraćaju obitelji. Možda je to model koji se i u Hrvatskoj može primijeniti.

„S obzirom na poteškoće s kojima se domovi susreću u svom redovnom poslovanju, model upravljanja domovima bi se sigurno morao mijenjati, ali su prije toga potrebne promjene zakonske regulative na nacionalnoj razini. Svi decentralizirani domovi u Hrvatskoj se susreću sa sličnim problemima, koji su često na dnevnom redu sjednica Hrvatske zajednice županije gdje se pokušava zajedničkim snagama utjecati na njihovo rješavanje. Što se tiče održivosti poslovanja, stavljajući pružatelje usluga, odnosno domove u realne okvire poslovanja kroz uvođenje ekonomske cijene usluga, moguće je smanjiti liste čekanja na smještaj, kao i velike razlike u cijeni istog standarda usluge u domovima različitih osnivača. Ukoliko bi se uspostavile ekonomske cijene smještaja u decentraliziranim domovima, oni korisnici koji bi mogli vlastitim ili obiteljskim prihodima platiti i višu cijenu, sigurno bi prije predaje zahtjeva za smještaj preispitali je li im isplativije živjeti u vlastitom kućanstvu ili čak u privatnom domu. Pozitivni učinci mogli bi biti da u decentraliziranim domovima borave oni kojima je pomoć doista nužna, a time bi se smanjile i liste čekanja“, napominju.

U Gradu Pazinu se žale na nezainteresiranost za zapošljavanjem u Domu. Kakva su iskustva Županije po tom pitanju?

- Problem manjka kadra u ustanovama, kao i manjak interesa za zapošljavanjem, predstavlja sve veći rizik za organizaciju rada i obavljanje djelatnosti. Iako su sva radna mjesta u domovima deficitarna, od stručnog kadra posebno možemo istaknuti problem sa zapošljavanjem njegovateljica i medicinskih sestara/tehničara. Kako bi se ovaj problem barem djelomično pokušao ublažiti, pokrenute su nove županijske mjere za zadržavanje i privlačenje ljudskih resursa u županijskim domovima za starije osobe, za što Istarska županija u 2024. osigurava više od 176 tisuća eura, ističu u Županiji.

Podsjetimo da su 2002. osnivačka prava nad domovima za starije osobe u Istri prenesena s države na Istarsku županiju. Cjelokupno poslovanje domova čiji je osnivač Županija financira se decentraliziranim sredstvima resornog ministarstva, nenamjenskim sredstvima osnivača, to jest Županije, te vlastitim prihodima.

„Decentralizirana sredstva već su godinama na istoj razini, iznimno za 2024. godinu povećana su za 5 posto, što je u konačnici oko 10 tisuća eura mjesečno, odnosno 120 tisuća godišnje. Zbog nedostatnih sredstava za podmirivanje rashoda za zaposlene i materijalnih rashoda u županijskim domovima, u proračunu Istarske županije se kontinuirano osiguravaju dodatna nenamjenska sredstva za njihovo redovno poslovanje. U 2024. godini osigurano je 1.384.875 eura, što je 50 posto više sredstava u odnosu na 2023. Sukladno ponovno najavljenom povećanju plaća u javnim službama, ovaj iznos će se do kraja godine sigurno povećati“, zaključuju u Županiji.

Osim navedenog, iz proračuna Istarske županije stalno se sufinanciraju i programi te usluge županijskih domova za starije osobe iznad standarda, što u 2024. iznosi nešto više od 205 tisuća eura. (Bojan Žižović)