Suzana Jašić je najbolja na svijetu

Možemo! je stranka ništa drugačija od ostalih političkih organizacija u Hrvatskoj. Iako se predstavljaju kao progresivni, ispada da je to samo kulisa iza koje se ne krije nikakva istinska želja da se pokaže kako politika ne mora biti ono što nam vladajuće stranke, bilo regionalne ili državne, pokazuju već desetljećima, a to je da najbolje znaju brinuti o interesima vlastitih članova i samih stranaka.

Da je Možemo! poput ostalih stranaka na hrvatskoj političkoj pustopoljini, na pazinskom je Gradskom vijeću uspjela dokazati gradonačelnica Suzana Jašić. Ona je na pitanje zašto je na svečanu sjednicu Vijeća pozvala svoje stranačke kolegice – zamjenicu zagrebačkog gradonačelnika Danijelu Dolenec i saborsku zastupnicu iz Zagreba Sandru Benčić – odgovorila da je to uobičajeno. Uobičajeno je, dakle, za Možemo! koji je došao na vlast u Pazinu zahvaljujući novim politikama koje je predstavljao, ali i kritikama dotadašnjih vladajućih.

Nije Možemo! mazio IDS kad je govorio o njihovim marifetlucima, o stranačkim pogodovanjima… No, očito je Jašić dolaskom na vlast zaključila da sada ona može činiti sve ono što je spočitavala drugima i da je uobičajeno riječ koju će olako upotrebljavati.

Za Jašić je, sama je to rekla, uobičajeno da se na svečane sjednice pozivaju stranački kolege. I ne samo oni. Otišla je ona i korak dalje, kazavši da je uobičajeno pozvati i kolege s kojima te vežu ne samo stranački već i prijateljski odnosi. „Budući da u Istri trenutno nemam takvih, zvala sam predstavnike Grada Zagreba“, rekla je.

Gotovo pa sam se sažalio nad Jašić. Jer, eto, u Istri nema kolege s kojima je u stranačkim i prijateljskim odnosima. Čak mogu i nagađati zašto. Iako bih rekao da se nespretno izrazila, prilično je ružno, želeći izaći iz rupe koju si je sama iskopala, prokomentirala činjenicu da je i Dušica Radojčić, njezina stranačka kolegica i saborska zastupnica, bila u Pazinu tog dana kad je bila svečana sjednica, ali ona nije bila na njoj već na štandu s građanima, „gdje joj je i mjesto“.

Htjela je zapravo reći da su „možemovci“ pošteni i da ljude koji su u tom trenutku bili u kampanji za EU izbore nisu zvali na nestranačke događaje. „To je ta osnovna razlika. Mi ne zloupotrebljavao, niti brkamo stvari. Čelnici su čelnici, kandidati su kandidati“, zaključila je Jašić.

Jasno je da se ovdje radi o izvrtanju činjenica. Jer nema te kampanje u kojoj ne sudjeluju čelnici stranke, a to je u ovom slučaju bila Sandra Benčić kao koordinatorica Možemo! Uostalom, Benčić je Državnom izbornom povjerenstvu predala i kandidacijsku listu Možemo! za EU izbore, rekavši pritom da je sigurna kako će ta stranka ući u EU parlament. Stoga je prilično blesavo tvrditi da Benčić nije imala nikakve veze s EU izborima. No, Benčić je bila na svečanoj sjednici, a Radojčić tamo „gdje joj je i mjesto“.

Razumljivo je s druge strane da je Jašić htjela dokazati ispravnost svoje odluke da odbije sudjelovati na događanju koje je organizirao AZRRI, na kojem su istarski gradonačelnici simbolički usvojili istarske koze, a gdje se, bez da joj je prethodno najavljeno, ugurao i IDS-ov kandidat za EU izbore Valter Flego. Opravdano, rekao bih, ovaj je čin Jašić doživjela kao nametanje sudjelovanja u prikrivenoj kampanji Flega. Ali to opet ne opravdava njen potez da na svečanu sjednicu pozove svoje stranačke kolegice iz Zagreba, jer ih ona, eto, nema u Istri.

Zašto Jašić, ako se već kune u različitost te stranke u odnosu na druge, nije na sjednici rekla i o čiji su trošak njene kolegice skočile iz Zagreba do Pazina?

Jašić definitivno ima dvostruka mjerila. Nepoštenje tura pod nos drugima, a ona iznad glave nosi aureolu poštenja. Kad za događaj s Flegom kaže da je to podsjetnik da „IDS i dalje ne shvaća u čemu je problem s njima i njihovim načinom obnašanja vlasti“, onda bi svakako trebala biti čista pred sobom i priznati si da ne vidi kad čini slične stvari. Ovako ispada da se Jašić uopće ne gleda u špegalj ili joj on izmišlja i govori da je najbolja na svijetu. (Bojan Žižović)