Pogledajte koliko košta štand na sajmu u Pazinu, a koliko u Vodnjanu

Možda nekome neće zvučati kao velike, ali razlike u cijeni štandova za prodavače na tradicionalnim sajmovima u Istri ipak su značajne.

Nedavno nam se nekoliko prodavača požalilo da u Pazinu plaćaju za njih prilično visokih 25 eura po štandu, dok za istu površinu u Vodnjanu izdvajaju 6,64 eura. U Žminju je, pak, cijena za istu uslugu 10 eura, a u Labinu 20 za štand od 2,2 metra dužna. Treba pritom napomenuti da se ne može sve prodavače gurati u isti koš. Možda onima koji prodaju robu široke potrošnje i upitne kvalitete cijene štandova ne predstavljaju problem, ali malim proizvođačima domaćih dobrota nije svejedno koliko će platiti i hoće li im se to u konačnici vratiti ili će biti na gubitku.

Iako nam se na prvu, pišući o ovoj temi, učinilo da uvođenje eura nisu iskoristili samo trgovci već i pojedine lokalne samouprave, nerealno dižući cijene svojih usluga, žminjski načelnik Željko Plavčić predstavio nam je i drugu stranu medalje. On, naime, tvrdi da trenutna cijena zakupa štandova na tradicionalnom samnju u Žminju ne pokriva ni 60 posto troškova koje generira njegova organizacija! Pritom naglašava da, unatoč navedenoj činjenici, nikada nisu, ne planiraju, niti im je ikada palo na pamet ukinuti mjesečni sajam.

Na pitanje tko i po kojem ključu određuje cijenu zakupa štandova, načelnik odgovara:

"Cijenu po dužnom metru, auto ili kamionskoj prikolici koje sudjeluju na mjesečnom sajmu u Žminju donosi upravitelj Vlastitog pogona Općine Žminj. Pri određivanju cijene upravitelj se vodi načelom ekonomičnosti, odnosno da veći dio, jer u pravilu uprihodovano nije dostatno, prihoda od sajmenih površina "pokrije" realne troškove organizacije koji su uslijed COVID-a, inflacije i prelaska na euro znatno povećani, no cijena nije korigirana od 2022., dok je cijena iz 2012. korigirana minimalno. Ipak je samanj, kako smo ga nazvali i kako ga zovemo, sastavni dio žminjskog identiteta te smo mišljenja kako visina cijene korištenja javne površine nisu recipročne jediničnom trošku, ali nemamo ih namjeru mijenjati u ovom trenutku."

Detaljno nam je naveo i cijene zakupa javnih površina na sajmu. Cijena za izlagače sa štandovima tako iznosi 10 eura po dužnom metru, 15 eura po vozilu za prodaju domaćih životinja te 10 eura po štandu, neovisno o njegovoj veličini, za sve OPG-ovce, domaće poljoprivredne proizvode, suhomesnate proizvode lokalnih proizvođača te obrtnike koji proizvode rukotvorine.

Zanimalo nas je koji su to troškovi koji toliko opterećuju organizaciju samnja. Plavčić nabraja da treba platiti zaštitare, angažirati radnike samo za ovaj događaj, zatim je tu skupljanje i odvoz smeća koje izlagači puste za sobom, a valja i održavati površinu sajmišta, pokositi, postaviti ograde, podlogu… Ne treba smetnuti s uma ni troškove struje, vode i sanitarnih čvorova.

Pokušali smo odgovore dobiti i iz Grada Pazina, gdje je očito najviša cijena zakupa, ali oni su nas zasad ignorirali. Pitali smo ih, između ostalog, otkada je na snazi spomenuta cijena od 25 eura po štandu te koliko je ona iznosila prije uvođenja eura. Zanimalo nas je i jesu li se prodavači ikada obratili Gradu i zatražili smanjenje cijene zakupa.

Na mrežnim stranicama pazinske komunalne tvrtke Usluga nalazimo podatak da dnevni zakup štanda na otvorenom zapravo košta 33,33 eura (nije navedena njegova veličina, op. n.), ali to je cijena bez godišnje rezervacije. Ukoliko prodavač ima godišnju rezervaciju, onda je cijena spomenutih 25 eura po štandu. Nude i rezervaciju prodajnog prostora za 53,09 eura godišnje. (B. Žižović)