Spasio kozu Bepu iz klaonice, a danas proizvodi vrhunske sireve

Koza je simbol Istre, ali se za kozarstvo danas malo tko na tom turističkom poluotoku odlučuje - jer je to težak i mukotrpan posao. Malo je proizvođača kozjeg sira i mlijeka koje je nekada prehranjivalo cijele istarske obitelji, kako to dobro opisuje i pjesma Mate Balote "Koza".

No, među mladim naraštajem ipak se nađe pojedinaca koji se žele vratiti stočarstvu. Među njima je i 29-godišnji Piero Glavičić iz sela Kranjci nekoliko kilometara od Labina, koji je nov na toj sceni. Nedavno je počeo javno predstavljati svoje izvrsne kozje sireve na prezentacijama proizvoda lokalnih OPG-ova Labinštine, koje zasad prodaje na kućnom pragu. Prodaje ih i turistima koje ugošćuje na imanju koje se iz klasične kuće za odmor pretvara u drugačiju viziju odmora na selu, piše Barbara Ban za Dobru hranu.

Piero se, priča nam ovaj mladi kozar, uz oca Robija, koji je cijeli život radio u turizmu, stočarstvom počeo baviti prije tri godine. Svojom idejom i entuzijazmom zarazio je cijelu obitelj, koja se uključila u njegov projekt. Osnovali su OPG Dol, u kojemu uz Piera rade otac Robi, majka Helena i sestra Marta, a priključila im se i njegova životna partnerica Katarina. Danas na svom imanju u Kranjcima imaju stado od 25 koza francuskih alpina i kućnu mini siranu, no planovi su im puno veći.

U tih nekoliko godina učenja kako se skrbiti za koze, ali i napraviti dobar kozji sir, razvio je nekoliko vrsta sireva. A to su mladi kozji sir, zatim mladi kozji sir s ljutim papričicama i polutvrdi kozji sirevi stari nešto više od mjesec dana. Zasad još u ponudi nemaju zrelije sireve, jer se sve brzo proda. Kozje mlijeko, sirutku i skutu zasad prodaju samo po narudžbi.

Pažnju nam je privukao mladi sir koji su Piero i Robi počeli raditi u suradnji s proizvođačem ljutih umaka i papričica OPG-om Stefana Petrovića iz Viškovića pored Koromačna. Taj se OPG nalazi u njihovoj neposrednoj blizini, a brzo je postao poznat po ljutim umacima Forto. Kozji sir s papričicama lagano je pikantan i to je njihova uzdanica. U planu imaju razviti još nekoliko vrsta sireva, a sve to ovisi o kreativnosti Pierova oca koji je našao veliko zadovoljstvo u sirarstvu nakon dugogodišnjeg rada u turizmu. Kaže kako mu sad niti jedan dan nije isti.

"Za sir s ljutim papričicama iz Viškovića zaslužan je moj otac, koji nikome nije otkrio recepturu. Kada smo krenuli s time, nismo bilo sigurni u omjere i, naravno, prvi se mačići bacaju u vodu. Stavili smo previše papričica. Isto je bilo i s nekim drugim sirevima koje smo pokušavali napraviti. Nismo bili zadovoljni dok nismo postigli ono što želimo predstaviti kupcima. U međuvremenu smo shvatili kakve sireve želimo i toga se sada držimo. Čovjek uči dok je živ, tako da smo stalno u procesu učenja i stvaranja", priča nam Piero, čiji OPG tek posljednjih godinu dana ima nešto veće količine sira za prodaju.

"Radimo sireve isključivo od nepasteriziranog mlijeka naših koza. Želimo da tako i ostane. Teško mi je reći kolika je naša godišnja proizvodnja jer nam je ovo prva godina da ozbiljno proizvodimo, no dnevno muzemo 35 do 40 litara mlijeka, što je dovoljno za nekih četiri kilograma mladog sira. Svaki naš sir je drugačiji. Nikad ne ispadne isti kada govorimo o okusu ili teksturi, iako se sve važe i svaki put je receptura ista", ističe otac Robi, koji je uz Piera veliki zagovornik malih obiteljskih imanja i nekonvencionalne poljoprivrede te očuvanja tradicije.

"Glavni razlog zašto je svaki naš sir drugačiji je to što ovisi o paši tog dana, odnosno o drukčijoj vegetaciji i godišnjem dobu, o temperaturi zraka. Sve to utječe na finalni proizvod. Ali to mora biti tako, to je prednost proizvoda malih OPG-ova. Svaki sir ima svoju dušu - priča nam dalje ovaj mladi poljoprivrednik i veliki ljubitelj hrane koji svoje sireve poslužuje uz pjenušac prijatelja vinara Larija Juričića iz obližnje vinarije Juričić. Lokalno se najbolje sljubljuje", objašnjava nam Glavičić.

Više pročitajte ovdje.