'Istrijani žive bolje od Tršćana, a Plenković je najbolji mirnodopski premijer'

Vrlo brzo nakon što je postao gradonačelnik Buzeta nakon posljednjih lokalnih izbora Damir Kajin je počeo hvaliti Vladu, bolje rečeno premijera Andreja Plenkovića. Iako smo mislili da se radi o lukavom potezu ne bi li od središnje vlasti dobio što više novca za gradske projekte, zapravo se pokazalo da je to hvaljenje bilo bez fige u džepu. Kajin je naprosto fasciniran likom i djelom hrvatskog premijera. To je pokazao i u predizbornoj kampanji hvaleći ga u intervjuima, pritom kudeći SDP, stranku na čijim je listama dolazio i do saborskih mandata. Nakon što je postalo jasno tko će sastaviti novu Vladu, posjetili smo Kajina u njegovom uredu u Gradu Buzetu i upitali ga kako komentira koaliciju HDZ-a i DP-a, na što nam kratko kaže: „Dobro je.“

- Dobili smo nikad desniju Vladu.

- A što da se radi? Prvo što treba reći je da su izbori bili na rubu regularnosti.

- Tu prije svega, pretpostavljam, mislite na predsjednika Zorana Milanovića?

- Da, on mi je drag, ali mi je draži Ustav. No, volja građana je neupitna. Velika većina ljudi nije htjela nikakvu avanturu. Jer što je zapravo SDP nudio? Smjenu Turudića, a tu ću napomenuti da je ono što je Peđa Grbin radio s klanom Osmani daleko gore od ovoga s Turudićem. Zatim su govorili da će poništiti lex AP i obećavali su izbore nakon godinu dana. To ne da je malo, nego vodi u blokadu državu.

- Vi govorite o postizbornim dogovorima i razgovorima. U samoj kampanji nisu govorili samo o ovome što spominjete. Kampanja je bila vrlo kratka i negativna, nitko se nije trsio iznositi svoje programe, ni SDP ni HDZ.

- Ali kad govorimo o HDZ-u, oni su iza sebe nešto ostavili.

- Svako tko je na vlasti ostavi nešto iza sebe.

- Istina, nešto mora ostaviti iza sebe.

- Zanima me otkuda ta Vaša fasciniranost Plenkovićem.

- Prvo da razjasnimo da ja govorim o Plenkovićevom HDZ-u, a ne o HDZ-u. I tu činim jednu bitnu distinkciju, gotovo pa disoluciju. Činjenica je da je Hrvatska iz EU-a povukla 15 milijardi živog novca , što je stabiliziralo našu ekonomiju. Valja reći i da su plaće i mirovine neusporedivo više no što su bile. Tvrdim da se živi bolje nego što se živjelo prije osam godina. Da ne govorimo o tome što je učinjeno u zemlji nakon potresa. Zatim treba spomenuti i deficit koji je negdje 0,7 posto BDP-a. Da je bila neka druga vlada, bilo bi bitno drugačije. Vjerujte. Možemo govoriti i o ljudima koji su napustili Hrvatsku. Prvi čin tog egzodusa zbio se u vrijeme rata i direktna je posljedica Miloševićeve velikosrpske politike. Drugi čin dogodio se ulaskom Hrvatske u EU kada našu zemlju u godinama nakon toga napušta 400 tisuća građana. Neću reći da je ulazak Hrvatske u EU izvojevan i zbog radne snage za kojom je vapila zapadna Europa, ali ću primijetiti da zadnjih nekoliko godina ljudi ne napuštaju Istru.

- U kojem grmu leži zec?

- Zato što je Istra dostigla ne 80 posto Europske unije, nego se usuđujem kazati da 80 posto građana Istre u ovom trenutku živi bolje od 80 posto, na primjer, Tršćana. Problem je u nečemu drugome, a to je da mi malo radimo i puno tražimo. Da kojim slučajem radimo koliko jedna prosječna slovenska obitelj, tvrdim da bismo bili na razini standarda u Sloveniji. U redu, nitko ne može osporiti da su oni daleko organiziranija državi no što smo mi. S druge strane, ne treba smetnuti s uma da Hrvatska mora svake godine nakon 1995. osigurati do milijardu i pol eura za stradalnike Domovinskog rata.

- Vratimo se na parlamentarne izbore…

- Da, sad sam se sjetio jedne antologijske rečenice komentatora Jutarnjeg lista koji je za Plenkovića napisao: „Pljuvat ću te kao nitko, ali ti ćeš pobjeđivati kao nitko prije tebe.“ Spreman sam reći da je Plenković, što god tko mislio, najbolji mirnodopski premijer u Hrvatskoj. To kategorički tvrdim.

- To biste rekli i da ste danas zastupnik u Saboru?

- Vjerojatno ne. Ali iz današnje perspektive mogu reći da su najbolji premijeri bili Franjo Gregurić i Nikica Valentić. Doduše, oni su bili ratni premijeri.

- Što je s Jadrankom Kosor kad ste već počeli hvaliti HDZ-ove premijere?

- Ma Jadranka Kosor je zalutala na to mjesto. Kad bih gledao od 1990. naovamo, rekao bih da su državnici bili Franjo Tuđman, koji je bio autokrat i u čije se vrijeme događala redukcija demokratskih standarda, ali je u njegovom mandatu Hrvatska međunarodno priznata i izvojevana je ratna pobjeda. Zatim je tu Stjepan Mesić koji se odrekao niza ovlasti, te Ivica Račan koji je koncem '80-ih pristao na demokratske promjene.

- Dakle, Tuđman, Mesić, Račan. Pretpostavljam da ćete sada tu ubaciti i Plenkovića?

- Tako je, tu bih mogao priključiti i Plenkovića upravo radi toga što nadilazi tu političku pozornicu Hrvatske. Osobno bih volio da bude predsjednik Europske komisije, iako ne vjerujem da će do toga doći. Prvo s čime sFe trebalo nositi bila su ona jamstva za Uljanik koja su iznosila pet i pol milijardi kuna. Za usporedbu, ukupna vrijednost Ipsilona s ovom drugom cijevi kroz Učku i dionicom do Matulja iznosit će oko sedam i pol milijardi kuna. Da ne govorim da se u mandatu Plenkovića dogodio jedan Agrokor, pa pandemija, potresi, Ukrajina… A Hrvatska je danas u stanju jedne graditeljske ekspanzije. Malo ću se vratiti na Buzet samo da vam plastično opišem s čime se danas suočavamo: vjerojatno se nikada u povijesti našeg Grada nije dogodilo da je jedan nedavni natječaj za popločenje i gradnju infrastrukture u starogradskoj jezgri propao jer se nitko nije javio.

- Što se dogodilo po Vašem mišljenju?

- Dogodilo se to da svi imaju posla preko glave.

- Kad smo već na Buzetu, kolika je ovdje stopa nezaposlenosti?

- Ništa, nema je. Nema nezaposlenih, naravno za one koji žele raditi. Danas smo u situaciji da ljudi biraju poslove. No, problem je što mi u Gradu ne možemo doći do, primjerice, inženjera. Trenutno u gradskoj upravi imam 14 zaposlenika. Reći ću vam kolika je, recimo, plaća diplomirane pravnice u Gradu Buzetu, u što je uključena i marenda i putni trošak – 1.443 eura. Šefica financija ima 1.579,83 eura. To sigurno više nije stimulativno da bi se ljudi htjeli zapošljavati u Gradu. Pogotovo kada znamo da su svugdje drugdje više plaće. U Buzetu imamo više od 600 stranih radnika, što je gotovo 18 posto ukupne radne populacije i više od deset posto ukupnog broja stanovnika. Tu govorim o Uzbekistancima, Turkmenistancima, Nepalcima, Filipincima… Te buzetske brojke su daleko najviše u Hrvatskoj jer je Buzet vjerojatno zadnji industrijski grad. Ne možeš ovdje pronaći radnike koji će raditi u Cimosu ili u građevini. Kad smo, pak, govorili o Milanoviću, Plenkoviću…

- Vraćamo se na njih…

Da, da. Par dana prije početka izborne kampanje sjedio sam s Milanovićem i njegovim savjetnicima, bio je i Dalibor Paus. Pitao sam tada Milanovića: „Jesi li odlučio, ideš li na izbore?“ Mislio sam pritom na predsjedničke. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ga pitam za parlamentarne. Odgovorio mi je da još razmišlja, na što sam mu rekao da bi bilo najbolje da Plenković ponovi još jedan mandat, a da on kao predsjednik bude balast toj vlasti. Naljutio se, rekavši da bih ga ja izbacio kao vodu s broda, no na kraju je shvatio da sam pogriješio u izboru riječi, da sam htio reći balans, a ne balast. Malo tko njemu može nešto kazati, a treba mu reći. Njegova današnja pozicija, zbog svega što se događalo na parlamentarnim izborima, daleko je slabija no što je bila, a uvjeren sam da će se još jednom kandidirati za predsjednika. Ali meni je Milanović drag.

- U predizbornoj ste kampanji stali na stranu HDZ-a…

- Nisam stao ni na čiju stranu.

- Rekli ste da je glas za SDP glas za ekstremnu desnicu, a za HDZ centar. Ispostavilo se da ste pogriješili jer je nakon izbora HDZ sastavio Vladu s ekstremnom desnicom.

- Problem je što SDP boluje od bipolarnog sindroma – u Hrvatskoj bi bili uz Domovinski pokret, a u Europi ne bi. Dajte, odlučite se.

- Pa i HDZ bi isto – u Hrvatskoj s DP-om, a izvan bez njega. Govorite o istoj matrici.

- To je prije svega bila volja građana. Kad bi izbori bili ponovljeni, to bi bilo najgore za ovu zemlju. Jer bi se cijeli proces naprosto zaustavio. Da ne govorim da druga strana nema ljude koji bi taj posao mogli odraditi. Oni ne shvaćaju da svaka violina ne može biti prva, kao što ni svaka prva violina ne može biti dirigent. A ja kao dirigenta ne vidim ni Peđu Grbina, Sandru Benčić ili Nikolu Grmoju. Pa tko misle da bi vodio željeznicu, ceste…? Nemaju oni dovoljno kvalitetnog kadra. Na to sam mislio.

- Vas ne zabrinjava ulazak DP-a u Vladu?

- Kao prvo smatram nemogućim da SDP i HDZ zajednički formiraju Vladu jer bi bila onda nekakva vlada nacionalnog jedinstva. U to ne vjerujem. Bio bih najsretniji kad bismo imali konzervativno-centrističku Vladu koja ne bi bila ni previše desno ni previše lijevo. Istra je, naravno, svjetonazorski uvijek bila više ulijevo, što je rezultat nekih događaja u povijesti. To, siguran sam, osjećaju i Andrej Plenković i Peđa Grbin, dok nisam siguran osjeća li i Možemo!, a da ne govorim o Mostu ili DP-u.

- Možemo! je sasvim dobro prošao na parlamentarnim izborima u 8. izbornoj jedinici tako da ne znam na što točno mislite kad kažete da niste sigurni osjećaju li u toj stranci lijevu Istru.

- Istina, dobro su prošli, ali mislim da su se glasovi Radničke fronte usmjerili k njima, kao i dio birača SDP-a. Što se tiče IDS-a, on se još uvijek traži i ne snalazi.

- Prilično ste kritični prema SDP-u. Je li to posljedica neke situacije u Buzetu gdje nakon izbora niste bili u najboljim odnosima s tom strankom?

- Ma ne, ono što sam ja radio za SDP nije radio nitko. Nosio sam im listu 2003. na parlamentarnim izborima, zatim i na lokalnim za Županijsku skupštinu, kao što sam nosio i u Buzetu. I svaki put sam zbog toga dobio po nosu. Napomenut ću i da HDZ u Buzetu nije prošao izborni prag. No, ta komunikacija s centralnom vlašću je stvarno dobra, to jest bolja je nego što je bila dok je SDP obnašao vlast. I to ne zato što ja tako kažem, već će to priznati svaki gradonačelnik, od Poreča do Pazina, od Pule do Rovinja i Umaga.

- Što je konkretno centralna vlast donijela Buzetu otkako je HDZ na vlasti? Je li to nova zaobilaznica?

- Jasno je da je to projekt koji će stubokom promijeniti Buzet. Ne danas, ali za desetak godina. Od Buzeta do graničnog prijelaza Požane – Sočerga ima šest kilometara. Zahvaljujući zaobilaznici, dio tog prometa izmjestit će se iz grada, što možda nekim ugostiteljima i ne paše, ali dugoročno će svi profitirati. Prvo što smo konkretno uspjeli polučiti jest da smo usmjerili znatna sredstva u Cimos, koji je za Buzet ono što je Podravka za Koprivnicu ili hotelski kompleksi za Rovinj i Poreč. Buzet ima zavidan standard. Mi se ne možemo uspoređivati s prihodima gradova koji su izrazito turistički, ali ovdje se ljudi ni ne žele baviti turizmom, već iznajmljuju kuće ili stanove radnicima u industriji. Kad govorim o kvaliteti života u Buzetu, onda moram napomenuti da su usluge ovdje puno jeftinije nego na moru - od vrtića do doma umirovljenika. Ovdje je odvoz smeća 50 posto jeftiniji nego u drugim istarskim gradovima. Nemamo grobnih naknada, parkiranje je besplatno… Buzećani su na to navikli. Zaboravio sam spomenuti i zgradu APN-a s 15 stanova, za koju se nadam da će biti izgrađena u idućoj godini.

- Je li to Vaša zasluga ili Vaših prethodnika?

- To je nešto što je ustaljeno. Ključno je bilo kad smo, koliko se sjećam, 2003. dobili brdsko-planinski status. Po toj smo osnovi uprihodovali oko 110 milijuna kuna.

- Nikako da obznanite hoćete li se ponovno kandidirati za gradonačelnika. Kažete da ćete na tu odluku čekati do samih lokalnih izbora. Vidite li se na nekoj drugoj političkoj poziciji?

- Ne, puno toga ovisi o zdravlju. Ovo je posao koji troši svakoga. Moja se retorika danas znatno promijenila u odnosu na dane kad sam sjedio u parlamentu i kada možda nisam shvaćao što je to izvršna vlast. Ovdje moraš biti svaki dan prije sedam ujutro i ne pita te se želiš li raditi subotama i nedjeljama. Dolazi možda vrijeme kad ću se morati početi brinuti i o zdravlju. U tri godine nisam bio ni na jednom liječničkom pregledu, što znam da nije dobro. Iskreno, možda bih i volio odraditi još jedan mandat na čelu Grada, ali sve češće razmišljam i da se više ne kandidiram. (Razgovarao Bojan ŽIŽOVIĆ)