MONTE GIRO Želite prosuti pepeo pokojnika u more? Ovo je procedura

Na pulskom gradskom groblju Monte Giro većina sahrana obavlja se na klasičan način, ukopom pokojnika u zemlju, dok se njih 17 posto kremira na zagrebačkom Mirogoju. No, postoji i mali dio obitelji koji traže preuzimanje urne s pepelom pokojnika. Neki žele da se pepeo prospe u more, na mjestu gdje je osoba za života voljela najviše boraviti ili pak da urnu drže doma, umjesto na groblju.

Direktor Monte Gira Darko Bijelić kaže da je bilo nekoliko zahtjeva za prosipanje pepela u more te da su svi odobreni. No, tu postoji određena procedura i razne dozvole koje treba ishodovati, a problem je, veli Bijelić, što takav neuobičajen način „sahrane“ uopće nije zakonski reguliran. Nedavno je završeno e-savjetovanje o izmjenama Odluke o grobljima  na kojem je odbijen Bijelićev prijedlog da se prosipanje pepela pokojnika izvan groblja ili predaja urne obitelji pokojnika radi prosipanja ili čuvanja pepela omogući uz odobrenje nadležnog gradskog odjela za komunalne poslove. Bijelić je predložio da se u tom slučaju ishoduje suglasnost nadležne Lučke kapetanije ukoliko bi se pepeo pokojnika prosuo u more. Do odobrenja, urna s pepelom pokojnika mora biti deponirana na depozitoriju, a ukoliko se prosipanje pepela pokojnika obavlja unutar prostora groblja, nije potrebno odobrenje, stoji uprijedlogu.

Članak je, stoji u Bijelićevom prijedlogu, u skladu sa Zakonom o grobljima, čl. 12., st. 3. koji glasi: Umrlog se može ukopati i izvan groblja samo uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove uz prethodno mišljenje tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva". U obrazloženju odbijenice Grad, međutim, navodi da Odlukom o grobljima nije potrebno obuhvatiti predloženi članak „s obzirom da prosipanje pepela nije komunalna, već pogrebnička djelatnost definirana člankom 8. stavak 1. Zakona o pogrebničkoj djelatnosti“.

Objašnjavajući razlog zbog kojeg je zatražio uvrštenje svog prijedloga u Odluku o grobljima, Bijelić veli da je zakonska regulativa vrlo nedorečena kad se radi o tematici dijela komunalnih i pogrebnih usluga vezanih za sahrane, pa tako i za prosipanje pepela pokojnika izvan groblja.

„Taj nedostatak pravne regulative često iziskuje da jedinice lokalne samouprave same donose propise o tome na koji način će se određena pitanja regulirati. Posebice je nedorečeno pitanje prosipanja i zadržavanja pepela pokojnika, odnosno procedure ishođenja dozvola za takve radnje koje se izvršavaju van groblja, a za koja se pojedini korisnici mogu interesirati. Tako primjerice Zakon o grobljima kaže da se pokojnika može pokopati i izvan groblja, ali uz dozvolu nadležnog odjela JLS-a za komunalne poslove, uz suglasnost nadležne službe za pitanje zdravstva. Jedan od primjera gdje se to može primijeniti jesu sahrane blaženika u crkvama i katedralama. Pepeo pokojnika uvijek se bez potrebnih dozvola može prosuti u ružičnjaku Gradskog groblja u Puli, a po želji obitelji pokojnika manji dio pepela može se izdvojiti u spomen urnu za držanje u stanu ili negdje gdje to obitelj odredi, ali isključivo na zahtjev prije postupka kremacije, jer se takav zahtjev prosljeđuje krematoriju u Zagrebu“, objašnjava direktor Monte Gira.

Na pitanje koja je konkretna procedura ukoliko netko, recimo, želi pepeo pokojnika prosuti u more, kaže da u tom slučaju Monte Giro šalje zahtjev komunalnom odjelu Grada Pule.

„Ako je u pitanju more, oni izričito traže da se ishoduje suglasnost Lučke kapetanije. Kapetanija određuje datum, isključivo zbog sigurnosti plovidbe, i onda s uz potvrdu Kapetanije u Gradu dobiva suglasnost i onda se to može izvršiti“, veli Bijelić.

Mora li se pepeo prosuti baš na mjestu koje odredi Kapetanija ili je to, recimo, moguće na nekoj plaži koju je preminula osoba voljela? Bijelić kaže da svaka jedinica okalne samouprave to rješava na drugačiji način.

„Ako netko u Fažani pita, mora po dozvolu u Fažanu. Svaka jedinica lokalne samouprave na drukčiji način to rješava, možda se niti ne može. Nigdje nije striktno propisano: ako tražite po internetu, vidjet ćete stotinu različitih mišljenja, nigdje u zakonu nećete pronaći preciznu regulativu kako možete prosuti pepeo pokojnika umore. Nigdje u zakonu ne piše koji je postupak“, kaže naš sugovornik.

Iako je tih nekoliko zahtjeva upućenih Monte Giru odobreno, Bijelić veli sljedeće:"Da biste nešto odobrili, trebali biste se pozvati na zakonski članak ili pravilnik. Vi se u ovom slučaju ne možete pozvati na ništa osim na taj generički članak iz Zakona o grobljima koji kaže da možete pokojnika sahraniti izvan groblja uz te i te uvjete, odnosno suglasnost jedinice lokalne samouprave. Ali ovo nije pogreb, primjenjuje se taj generički članak, ali nije prilagođen proceduri prosipanja pepela, što opet  nije dio Zakona o grobljima, nego Zakona  o pogrebničkoj djelatnosti, koji ne donosi detalje te procedure. I onda je svaka jedinica lokalne samouprave osuđena na to da propiše svoju odluku o grobljima i izmišlja nekakva pravila. To je kod naših zakona čest slučaj da neke stvari nisu u tančine regulirane i onda se mora na drugačiji način to rješavati. Mi kao komunalno poduzeće samo provodimo, pozivamo se na odluke, zakone, ali netko ih mora donijeti“, veli Bijelić te dodaje da u Zakonu  o pogrebničkoj djelatnosti na koji se poziva Grad u odbijenici također nije jasno definirano ovo pitanje.

„Netko hoće držati urnu doma s pepelom. Moguće je, ali ne cijelu, nego dio pepela izdvojiti i spomen urnu zadržati, a pepeo iz velike urne može se prosuti u ružičnjaku na gradskom groblju ili se urna s pepelom može staviti u nišu. Ako netko zatraži da dio pepela preuzme, mi proslijedimo zahtjev krematoriju i oni veći dio pepela stave u hermetički zatvorenu urnu, a manji dio u malu spomen urnu, veličine šalice, koja se odnosi doma“, objašnjava. Ukratko, u cijeloj se priči mora znati „tijek pepela“, gdje on na koncu završava, što u krematoriju izričito zahtijevaju.

Zahtjeva za ukop izvan groblja nije bilo u redovima građana, ali jest Crkve.

- Jedino se sjećam da su zvali iz Porečke i pulske biskupije vezano uz postupak sahrane jednog svećenika u pulskom sjemeništu, ali ne znam je li to na kraju izvršeno, kaže Darko Bijelić te napominje da su sahrane u crkvama, što se zdravstvene sigurnosti tiče, sigurne. (M. Vermezović Ivanović)