Statistika je potvrdila: gdje ima više vjernika, ima i više novorođene djece
Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je u Hrvatskoj u lipnju rođeno samo 2384 beba, te da od 2019. godine dramatično pada broj novorođenih, upalili su svjetlo za uzbunu svima koji u ovoj zemlji vode brigu o demografiji.
Stopa prirodnog prirasta u 2023. u Republici Hrvatskoj bila je negativna i iznosila je -5,0 (-19 105 osoba). U svim županijama prirodni prirast bio je negativan, a najveći negativni prirodni prirast bio je u Primorsko-goranskoj županiji, i to -2092.
Pozitivan prirodni prirast imala su 43 grada/općine, a negativan 508 gradova/općina i Grad Zagreb, dok su četiri općine imale nulti prirodni prirast.
U Istarskoj županiji 2019. godine rođeno je 1596 djece, iduće godine 1676, potom 1664, godinu dana kasnije 1531, a 2023. godine je bilo 1386 rođenih. U istom razdoblju broj umrlih kretao se od 2417 do 2917 godišnje. Prošle godine u Istri su umrle 2544 osobe, dakle čak 1.163 više nego je bilo rođenih.
Vitalni indeks, a to je broj živorođenih na 100 umrlih u Hrvatskoj je 2023. godine iznosio 62,7 posto, a u Istri samo 54,3 posto. Godine 2019. iznosio je znatno boljih 65,9 posto.
Gore od Istre su Sisačko-moslavačka (48,1), Primorsko-goranska (45,1), Ličko-senjska (42,9), Požeško-slavonska (48,8) i Šibensko-kninska županija (48,8).
Najviši vitalni indeks imaju tri dalmatinske županije: Zadarska (71,2), Splitsko-dalmatinska (73,3) i Dubrovačko-neretvanska (77,1) županija, te Međimurska županija (83,8) i Grad Zagreb (77,5).
Od istarskih gradova najgore stanje je u Labinu gdje je lani rođeno samo 25,3 djece na 100 umrlih. Najviši vitalni indeks je u Pazinu gdje je 2023. godine rođeno 69,2 djece na sto umrlih, slijede Poreč (67,4), Novigrad (56,5), Umag (53,8), Buzet (52,2), Rovinj (52,1), Pula (49,9), Vodnjan (46,8) i Buje (40).
Među istarskim općinama najveći vitalni indeks imaju Sveti Petar u Šumi (180), Tinjan (138,9) i Tar-Vabriga (105). To su jedine istarske općine u kojima je lani bilo više rođenih nego umrlih.
Vitalni indeks veći od 80 posto imaju Kanfanar (93,3), Kaštelir-Labinci (92,9), Cerovlje (92,3), Funtana (87,5), Ližnjan (87,5), Karojba (83,3) i Gračišće (80,0). Najgore je u Raši (18) i Grožnjanu (9,1).
Ove brojke potvrđuju ono što sam već jednom pisao na ovom mjestu. Prirodni prirast nije u nikakvoj korelaciji sa životnim standardom i demografskim mjerama, odnosno nema te demografske mjere koja će obitelji u 21. stoljeću natjerati da imaju više od dvoje djece, ako to ne žele.
Što je neka sredina liberalnija, parovi preferiraju manji broj djece. Mnogi čak odabiru i život bez djece. I to nema nikakve veze sa životnim standardom, plaćama roditelja ili materijalnim pogodnostima za obitelji s više djece.
Nakon objave podataka Državnog zavoda za statistiku usudio bih se reći da prirodni prirast nekog grada, općine ili županije ovisi i o tome koliko je neki kraj ostao vjeran tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, odnosno poštivanju vjerskih običaja.
Zar nije indikativno da najviši vitalni indeks imaju dalmatinske županije, „tamo gdje ljudi nedjeljom na misu uvijek odlaze“, kao što govori stih iz popularne pjesme Tomislava Ivčića. Među gradovima najviše djece na sto umrlih rođeno je u Imotskom (148,7), što je hrvatski rekord, zatim u Solinu (142,9) i Metkoviću (113,1). Za usporedbu, u lijevo liberalnoj Rijeci vitalni indeks je samo 37,3 posto.
U Zadarskoj županiji najveći vitalni indeks je u Bibinju (103,2) i Pakoštanima (138,9).
Ako se istom logikom vratimo na istarske brojke, onda je zanimljivo (neki će reći i očekivano) da najveći vitalni indeks u Istri ima Sveti Petar u Šumi (180). Inače, to je jedina općina u Istri na kojoj na svečanoj sjednici povodom dana općine djeca u prigodnom programu pjevaju vjerske pjesme.
S druge strane, najmanje djece lani se rodilo u nekadašnjim rudarsko-radničkim središtima Labinu (25,3 na 100 umrlih) i Raši (18 na 100 umrlih), gdje crkva i vjera nikada nisu bili ukorijenjeni u tradiciju, ili u Puli (49,9), gradu s vrlo bogatom proleterskom prošlošću.