Ivan Jakovčić od petka više nema kontrolu nad IDS-om
U petak je u Spomen domu u Pazinu održan 38. Sabor IDS-a koji je po mnogo čemu bio jedinstven.
Prvi put u povijesti održan je u ljetnim mjesecima pa su zbog poslovnih obaveza u turizmu izostali brojni fiducijari zbog čega nisu mogle biti donesene nikakve odluke, pa čak ni glasanje o povjerenju vrhu stranke, već je najavljen novi Sabor na jesen.
Nadalje, rasprava na Saboru bila je vrlo otvorena, što se rijetko u povijesti događalo. Do prije godinu dana nije se moglo dogoditi da za govornicu izađe netko tko nije na istoj liniji s vodstvom stranke, a nekima, poput Edija Goba svojedobno u Poreču, nije se dopustilo ni da sudjeluju u radu Sabora.
Također, prvi put u povijesti novinari nisu pozvani na Sabor, niti su mediji obavješteni da će Sabor biti održan. Za tako nešto nema niti jednog logičnog objašnjenja, osim da vodstvo stranke, prvi put nakon 2002. godine i poznatog Sabora stranke u Rovinju, kada je ekipa oko Steve Žufića htjela srušiti Ivana Jakovčića i umjesto njega za predsjednika stranke instalirati Marina Fola, nije imalo kontrolu nad pripremama za Sabor.
Pojednostavljeno rečeno, Dalibor Paus ni sat vremena prije početka Sabora nije bio siguran hoće li neka grupa fiducijara pokrenuti njegovu smjenu i predložiti novog predsjednika stranke.
S obzirom da nije znao u kom smjeru može otići sjednica Sabora, Paus iz tog razloga vjerojatno nije htio novinare u Spomen domu.
Tri dana ranije na Savjetu stranke počasni predsjednik Jakovčić je žestoko napao Dalibora Pausa i označio ga glavnim krivcem za slabije izborne rezultate na parlamentarnim i EU izborima. Jakovčić je tada otvoreno rekao da Dalibor Paus nije dorastao dužnosti predsjednika IDS-a, ali nije ponudio nikakvu alternativu, što su neki sudionici tog sastanka protumačili kao Jakovčićevu želju da on ponovo postane predsjednik stranke.
Jakovčić je iskusni lisac i ako je imao taj cilj, sigurno nije imao namjeru skupljati potpise za kandidaturu na Saboru stranke, već je pribjegao starom lukavstvu – predložio je one za koje je sigurno znao da to neće prihvatiti.
Naime, Jakovčić je na Saboru stranke ponovo oštro napao Pausa, te s govornice poručio da bi novog predsjednika trebalo izabrati između četiri IDS-ova gradonačelnika. Unaprijed znajući da to niti jedan od njih ne želi, Nino je možda očekivao da će tada netko predložiti njega, ali to se nije dogodilo.
Među fiducijarima očito prevladava mišljenje da se stranka treba modernizirati i da bi povratak u 90-e do kraja marginalizirao stranku.
Osim što je za govornicom 'poklopio' Jakovčića, Paus je također poručio i da Boris Miletić „zbog lošeg lifestylea ne može biti IDS-ov kandidat za župana“.
Da IDS-u treba ozbiljan rebranding pokazali su rezultati izbora za EU parlament u izbornoj jedinici u Varšavskoj ulici u Zagrebu, u kojoj glasuju svi studenti koji nemaju prebivalište u Zagrebu, pa tako i istarski studenti. U toj izbornoj jedinici najviše glasova dobio je Možemo, a najmanje IDS.
Kontradiktorno je pak što je taj podatak na Saboru iznio nekadašnji glavni tajnik Emil Soldatić, koji i sam pripada 90-im godinama.
Nakon što Jakovčić na Saboru stranke nije dobio podršku za smjenu Pausa, ali ni za svoj aktivniji povratak u politiku, može se zaključiti da je najvažnija poruka 38. Sabora IDS-a da stranku treba pomladiti i kadrovski i programski, a to se ne može napraviti s politikom i ljudima iz 90-ih godina.
Stoga se usudim kazati da Ivan Nino Jakovčić od petka više nema kontrolu nad IDS-om. Dogodilo mu se isto što i njegovom nekadašnjem velikom prijatelju Ivi Sanaderu. Glave mu je došao onaj kojeg je postavio da preko njega vlada strankom.
Autor
