Zoran Milanović igra na sigurno, jedini koji riskira je Peđa Grbin
Dok ovo pišem, još uvijek je nepoznato kako će Ustavni sud reagirati na najavu predsjednika Zorana Milanovića da se kandidira na izborima kao SDP-ov kandidat za premijera. No, nakon posljednjeg Milanovićevog objašnjenja na njegovom FB profilu, očitovanje ustavnih sudaca neće ništa bitno promijeniti.
Naime, Ustavni sud može jedino donijeti odluku da se aktualni predsjednik države ne može kandidirati na niti jednoj listi, ali to suštinski ništa ne mijenja, jer nema tog zakona koji SDP-u može zabraniti da predsjednika države predloži za premijera ako osvoje većinu na parlamentarnim izborima.
"Ako ustavni suci izvrše nalog kukavice Plenkovića, kao što su poslušno izvršavali sve njegove naloge proteklih godina, pa me spriječe da budem kandidat na listi u prvoj izbornoj jedinici u kojoj se i on natječe, lista naše koalicije će svejedno pobijediti.
Isto tako, ne brinite, neću dati ostavku na dužnost predsjednika Republike jer neću prepustiti svu vlast u Hrvatskoj u ruke Plenkoviću i HDZ-u! Ne zaboravite, ako odstupim s dužnosti predsjednika Republike prije pobjede na ovim izborima i prije izbora novog predsjednika Hrvatskog sabora, dužnost predsjednika Republike preuzeo bi privremeno HDZ-ovac Gordan Jandroković. Dakle, Plenković i Jandroković bi u tom slučaju upravljali državom, preuzeli bi apsolutnu vlast u Hrvatskoj. To je ono što zapravo i žele, ovladati i porobiti sve institucije hrvatske države. Siguran sam da im hrvatski ljudi to neće dopustiti.
I da bude posve jasno, nikakve neustavnosti neće biti kod preuzimanja vlasti nakon pobjede na izborima. Kao predsjednik Republike bit ću kandidat za premijera (na listi ili ne, potpuno je svejedno), nakon naše pobjede na izborima i nakon konstituiranja novog saziva Hrvatskog sabora odstupit ću s dužnosti predsjednika Republike, na dužnosti predsjednika Republike zamijenit će me - kako to Ustav striktno u članku 97. propisuje - novoizabrani predsjednik Hrvatskog sabora (a to neće biti HDZ-ovac Jandroković). Nakon što okupim većinu zastupnika, od vršitelja dužnosti predsjednika Republike tražit ću da mi povjeri mandat za sastav nove Vlade RH“, poručio je Milanović.
Nakon što je SDP Milanovića predložio kao svog kandidata za premijera, koji je prije toga datum izbora prilagodio sebi i SDP-u, pobjeda HDZ-a više nije tako izgledna, kao što je bila do prije nekoliko tjedana.
Sličnosti s izborima 2000.
Inače, ovo nije prvi put da će se parlamentarni izbori održati u tjednu. Povijesni izbori, iz 3. siječnja 2000. godine, tri tjedna nakon Tuđmanove smrti održani su u ponedjeljak. To nije jedina sličnost s tim izborima. I tada su to bili izbori nakon dva mandata neprekidne HDZ-ove vlasti.
Treća sličnost s tim izborima mogla bi biti da će mandat za sastavljanje Vlade premijerskom kandidatu dati predsjednik Sabora, a ne predsjednik države.
Osim što će se izbori dogoditi nekoliko dana prije nego što prvih šest borbenih zrakoplova Rafale slete u Zagreb (što je bio jedan od HDZ-ovih predizbornih aduta), datum izbora više odgovara oporbi iz još nekoliko razloga. (Iako nakon odluke Milanovića da se uključi u izbornu utrku ni dolazak Rafalea više nije toliko bitan.)
Milanović i SDP (sada me nitko neće uvjeriti da Peđa Grbin u svemu od početka nije sudjelovao s Milanovićem) su ovim datumom vjerojatno računali i na veću izlaznost, koja više odgovara strankama ljevice i centra. Iako će mnogi reći da to što se izbori održavaju u neradnu srijedu umjesto u neradnu nedjelju, neće bitno utjecati na izlaznost. Međutim, kada su izbori u nedjelju, mnogi se niti ne sjete da su taj dan izbori, što sigurno neće biti slučaj kada neradni dan padne u sredini tjedna. Svaka zaposlena osoba u Hrvatskoj znat će toga dana zašto ne mora otići na posao.
Drugo, nedjelja je uobičajeni dan odmora u tjednu, to je propisani odmor koji si mnogi građani ne žele uskratiti zbog tamo nekih izbora. No, mnogi će sada imati moralnu obavezu da se odazovu na izbore, već kada su na račun njih dobili slobodan dan.
Još jedan razlog zašto izbori u srijedu nikako ne odgovaraju HDZ-u, ali i drugim desnim i konzervativnim strankama, je što vjernici na dan izbora imaju ritual da nakon mise idu na biračka mjesta, što je automatski generiralo i veću izlaznost desnog biračkog tijela. Taj efekt sada će izostati.
Kada je o našoj, izbornoj jedinici riječ, i prije Milanovićeve naprasne odluke bio sam uvjeren da HDZ ne može ponoviti uspjeh s prošlih izbora, kada je s oko tisuću glasova manje nego četiri godine ranije osvojio četiri mandata. Realnije je da će HDZ kao i 2016. godine osvojiti tri mandata, da će po jedan osvojiti Most i Možemo, a da će preostalih devet mandata između sebe podijeliti SDP i IDS.
No, s Milanovićem na čelu, SDP-ova lista sada ide i na glasače Mosta, pa je vrlo moguće da 'ravnozemljaš' Marin Miletić ovog puta ostane bez mandata.
IDS neće promijeniti odluku
Također, ne vjerujem da će Milanovićeva kandidatura bitno utjecati na koaliciju SDP-a i IDS-a u osmoj izbornoj jedinici. Iako je predsjednik države u odličnim odnosima s predsjednikom IDS-a Daliborom Pausom, još iz vremena kada je Paus bio samo načelnik Općine Barban, IDS sigurno neće promijeniti svoju odluku o samostalnom izlasku na izbore. Jer biračima je zapravo svejedno – i glas za SDP i glas za IDS bit će glas za Milanovića premijera.
I za kraj, iako većina ističe kako je Milanović ovim potezom zaigrao na sve ili ništa, to uopće nije točno jer on je u najkomotnijoj poziciji od svih – ako oporba pobijedi postat će premijer, u suprotnom i dalje će ostati predsjednik države.
Jedini koji je zaigrao na sve ili ništa je Peđa Grbin. Ako ovaj projekt s Milanovićem kao premijerom ne uspije (a nije tako sigurno da će uspjeti jer će HDZ sada upregnuti sve svoje snage i privući mnoge neodlučne birače desnice koji neće htjeti da im državu vode Možemo', Glas i slične stranke), najveći gubitnik bit će predsjednik SDP-a, koji se pokorno povukao pred hirom svog bivšeg stranačkog šefa. To je kao da Ivan Jakovčić mjesec dana prije lokalnih izbora dođe na presicu Dalibora Pausa i kaže da će se kandidirati za istarskog župana.