Kada neka afera dođe i do grafitera onda je to znak za promjene
Od samog sadržaja poruka koje su putem svojih pametnih telefona razmjenjivali Josipa Pleslić i Plenkovićev kandidat za šefa DORH-a Ivan Turudić, meni su bile zanimljivije forvarduše koje su uvijek kreativni i duhoviti Hrvati počeli osmišljavati i šerati samo par sati nakon što je Jutarnji list objavio prvi sadržaj poruka.
Šaljive forvarduše postale su najjače propagandno političko oružje jer dopiru do svih, čak i do onih koje politika uopće ne zanima. Oni koji žele biti politički informiraniji čitaju komentare i analize u uglednim mainstream medijima, a svi ostali, a takvih je preko 80 posto, svoja politička stajališta kreiraju na osnovu forvarduša.
Ali kada neka tema dođe i do onih najmlađih, grafitera, kojima je politika na najnižoj stopi zanimanja i interesa, onda to svakako nije dobar znak za vladajuće. Naime, neki je balavac na drvenoj ogradi ispred Muzeja Mimara u Zagrebu s jedne strane sprejem napisao 'Di si radosti', a na drugoj 'Di si lipa'. Prejako!
Usudim se reći da je ova 'intervencija u prostoru' trenutak, takozvani tipping point, nakon kojeg ništa više neće biti isto. Mislim da smo napokon dobili aferu nakon koje HDZ-ova pobjeda na idućim parlamentarnim izborima više nije tako izgledna kao što je bila do prošlog tjedna.
Kada je u rujnu prošle godine Možemo! krenuo u kampanju sa Sandrom Benčić kao kandidatkinjom za premijerku, a SDP je kao svog kandidata za premijera isticao Peđu Grbina, na ovom sam mjestu napisao da je isticanje premijerskih kandidata promašena izborna strategija tih dviju stranaka.
Kao razlog sam naveo da je Andrej Plenković jedino što vrijedi u HDZ-u. Za neodlučne birače centra (u kakve primjerice spadam i ja) aktualni premijer Plenković jedina je slamka koja birače centra može natjerati da na parlamentarnim izborima glasaju za HDZ. Ako birači centra moraju birati između Andreja Plenkovića, Peđe Grbina i Sandre Benčić, bez razmišljanja će odabrati Plenkovića, napisao sam prije pet mjeseci.
No, nakon što je Andrej Plenković sinoć poručio kako HDZ ostaje pri svom stavu oko prijedloga Turudića za šefa DORH-a, HDZ je izgubio jedinu prednost koju je imao pred oporbom. Ako smo do sada mogli govoriti da je Plenković dobar premijer, ali je nažalost imao peh s izborom nekih ministara, više to ne vrijedi.
Ako smo do sada tvrdili da je Plenkovićev HDZ drugačiji od starog HDZ-a, od jučer to više ne vrijedi.
Samo su dva moguća razloga zbog kojih Plenković i dalje inzistira na Turudiću. Ili ga budući šef DORH-a s nečim drži 'za jaja' ili, što je vjerojatnije, Plenković odustanjem od 'svog čovjeka' ne želi dati gušt Zoranu Milanoviću. A to drugo je još gore, jer to znači da je čitava Hrvatska talac dviju taština – Milanovićeve i Plenkovićeve. Možda je stvarno vrijeme za promjene.