Istra prednjači po broju stranih radnika: ovo su tri najveće zablude
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje lani je u Hrvatskoj izdano nešto manje od 150 tisuća radnih dozvola za strance. Najviše dozvola izdano je u Gradu Zagrebu (gotovo 25 tisuća), a druga najpopularnija regija za rad stranih radnika je Istarska županija s 20 tisuća izdanih dozvola.
Uglavnom je riječ o zanimanjima u građevinarstvu i turizmu, a prosječne plaće se kreću između 600 i 700 eura neto. Ovo su naravno službene brojke iz Fine, pa podatke o visinama plaća ipak treba primiti s rezervom s obzirom da su građevinarstvo i ugostiteljstvo gospodarske grane u kojima je najraširenije plaćanje na crno - prijavljuje se samo manji dio plaće, a ostatak se radniku daje na ruke.
Najtraženija zanimanja su radnici u visokogradnji, konobari, pomoćni kuhari, zidari, radnici u niskogradnji i kuhari.
Zbog njihovog sve većeg broja strani radnici više nisu samo gospodarska, nego sve češće i politička tema, i to ne samo na desnici, već i na ljevici.
Stoga treba istaknuti tri najraširenije zablude kada je riječ o stranim radnicima.
Prva zabluda je da će broj stranih radnika za deset godina dostići brojku od oko 400 tisuća, što je podatak s kojim barataju i ozbiljne institucije poput Hrvatske udruge poslodavaca. To se sigurno neće dogoditi, jer ako pogledamo strukturu zanimanja u kojima je najviše stranih radnika (građevinarstvo i turizam) to bi onda značilo da će se za deset godina u Hrvatskoj udvostručiti turistički kapaciteti i da će se graditi duplo više nego sada. Mislim da to nitko u ovoj zemlji ne želi, naročito ne kod nas u Istri, gdje je i najveća potreba za stranim radnicima.
Druga zabluda je, a nju potenciraju stranke desnice poput Domovinskog pokreta i Mosta, da strani radnici domaćim ljudima oduzimaju radna mjesta. To naprosto nije točno, jer stranci rade poslove koje domaći ljudi više ne žele raditi.
Treća zabluda je, a nju potenciraju stranke ljevice poput Radničke fronte, da domaći ljudi ne žele raditi te poslove jer su potplaćeni. To također nije istina, jer nove generacije, ako baš ne moraju, neke poslove jednostavno više ne žele raditi. I nema te plaće koja bih ih motivirala da promjene mišljenje. Ovdje treba dodati i da mnoge poslove, koje naši ljudi rade u inozemstvu, za istu, ili neznatno manju plaću, nikada ne bi radili kod kuće.