Prije će siromah nego bogataš reći: 'Novca mi uistinu ne nedostaje'

Nakon što je tjednik Nacional objavio priču o tome kako je posebni savjetnik ministra gospodarstva Jurica Lovrinčević Mreži TV nudio zakup oglasnog prostora od strane većeg broja državnih tvrtki i institucija, a zauzvrat tražio da mu se polovica predviđenog novca vrati, sada već bivši savjetnik Lovrinčević u svoju je obranu rekao da „nikad tijekom svoje karijere nije uzeo ni tražio proviziju ili mito“.

Lovrinčević, inače imućan čovjek, kao argument za svoje tvrdnje je rekao: „Bez ikakve namjere da zvučim nadmeno - novca mi uistinu ne nedostaje“.

U svom životu upoznao sam mnoge imućne ljude koji su 'kokošarili' i 'žicali' za puno manju lovu. Znam mnoge bogataše koji nikada iz svog džepa nisu platili ni kavu, a kamoli koji kilometar putnog troška. Kokošara i ljigavaca uvijek je bilo, i među imućnima i manje imućnima. Jedino sirotinja sve sama plaća i prije će čovjek skromnog ili prosječnog bogatstva, nego pravi bogataš, reći: „Novca mi uistinu ne nedostaje“.

Oni koji imaju puno novaca, imaju samo jednu strast – žele ga imati još više. Kao bankari primjerice. Moja supruga je jučer na mobilnu aplikaciju od svoje banke dobila ponudu za brzi kredit do 7.000 eura s kamatom od čak 6,46 posto. Na istoj aplikaciji ima i ponude iste banke za štednju. Najpovoljnija je štednja u eurima (ima i u dolarima) s mizernom kamatom od 0,2 do 1,52 posto. Pa se bankari onda čude što je svatko, tko je imao nešto ušteđevine, sve uložio u državne obveznice ili trezorske zapise.

Nisam bogat, ali (da parafraziram Lovrinčevića) novaca mi uistinu ne nedostaje i to malo što ga imam sigurno ga neću poklanjati bankarima.