Istrijani prave djecu izvan braka i to nema veze s demografijom

Jučer su u hrvatskim medijima objavljene dvije vijesti koje su indirektno povezane s demografijom. Iz prve nam se poručuje da su demografski pokazatelji sve gori, a druga naizgled (iako pogrešno) nudi jedno od rješenja protiv loših demografskih brojki.

Iz prve vijesti doznali smo da je u Hrvatskoj lani rođeno je 2.625 djece manje nego godinu ranije, a istovremeno pada broj sklopljenih brakova. Takva statistika utjecala je na to da se u Hrvatskoj sve više djece rađa izvan braka, u čemu prednjače najrazvijenije regije - Istarska i Primorsko-goranska županija.

Prema podacima, koje je objavio tportal, u Istarskoj županiji je od 1.657 beba čak 659 rođeno izvan braka.

Druga vijest je da je državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić u Hrvatskom saboru najavila uvođenje univerzalnog dječjeg doplatka, što su HDZ-ovi zastupnici pohvalili kao dobru demografsku mjeru i pronatalitetnu politiku.

Iz prve vijesti se može zaključiti da se naše društvo razvija i da smo sve više u korak sa zapadnim zemljama, gdje je institucija braka, iz simboličnih razloga, važna još samo LGBT zajednici. U razvijenim i liberalnim društvima vanbračne zajednice sve više nadomještaju klasične brakove i podatak da je u Istri gotovo svako drugo dijete rođeno izvan braka, pokazuje da je Istra i po tome slična naprednim europskim regijama. No, to ne znači da ta djeca žive bez jednog ili oba roditelja. U praksi ogromna većiina te djece živi u normalnoj zajednici s majkom, ocem i braćom ili sestrama samo što im roditelji nisu i 'na papiru' u braku. Za mnoge parove koji imaju zajedničku djecu i imovinu, čak ni prijatelji, poznanici ili kolege s posla ne znaju da zapravo nisu službeno vjenčani.

Što je neka sredina naprednija i liberalnija u njoj brak kao tradicionalna institucija ima manju vrijednost. Zato je zanimljiv odnos Labina i Imotskog, gradova s otprilike sličnim brojem stanovnika. U Labinu je od 78 djece čak 41 rođeno izvan braka, dok je u Imotskom od 101 djeteta smo njih četvero rođeno izvanbračno. Labin je već nekoliko puta pokazao da je među najliberalnijim gradovima u Hrvatskoj.

Također, što je neka sredina naprednija i liberalnija, parovi preferiraju manji broj djece. Mnogi čak odabiru i život bez djece. I to nema nikakve veze sa životnim standardom, plaćama roditelja ili materijalnim pogodnostima za obitelji s više djece. Naše none i noneti u najvećoj su siromaštini imali po desetero djece.

Moderne obitelji jednostavno ne žele imati puno djece. Stoga, nema te demografske mjere koja će obitelji u 21. stoljeću natjerati da imaju više od dvoje djece. To ne uspijevaju ni u najbogatijim zemljama Zapada. Prirodni prirast obrnuto je proporcionalan gospodarskom i društvenom razvitku, odnosno što je neka zemlja bogatija i naprednija, prirast joj je manji.

Naravno, treba pozdraviti uvođenje univerzalnog dječjeg doplatka i svaku mjeru koja roditeljima olakšava odgoj djece, ali to ne treba nazivati demografskom mjerom ni pronatalitetnom politikom, jer ništa od toga neće popraviti natalitet. Tko želi imati puno djece imat će ih bez obzira na životni standard, kao što onoga tko ne želi puno djece nikakvi materijalni benefiti neće natjerati da ih ima više od jednoga ili dvoje.