Granične kontrole i zastave duginih boja na prosvjedu za Palestince
Ovog vikenda bio sam u Milanu. To je bio moj prvi izlazak iz Hrvatske nakon što su Slovenija i Italija privremeno suspendirale Schengen, pa sam iz prve ruke mogao vidjeti kako funkcioniraju te granične kontrole.
Drugo, u Milanu sam imao sreću (ili nesreću) da se baš u to vrijeme u tom gradu održavao veliki propalestinski prosvjed, pa sam na licu mjesta mogao doživjeti kako izgledaju ti prosvjedi u velikim europskim gradovima u kojima žive brojne muslimanske zajednice.
Krenimo redom. Granične kontrole ne izgledaju tako strašno kako se činilo da će biti kada su najavljene. S talijanske strane su iste kakve Austrijanci imaju već deset godina na slovensko-austrijskoj granici. Na bivšoj slovensko-talijanskoj granici nema ničega, a pola kilometra dalje prometna signalizacija vas 'spusti' sa zaobilaznice na sporednu cestu na kojoj je policijska patrola, nakon čega se ponovo dignete na zaobilaznicu i nastavite vožnju u pravcu u kojem želite.
Policajci ne zaustavljaju sva vozila, pa su suprugu i mene samo propustili (očito ne izgledamo sumnjivo). Bez pregleda dokumenata propustio nas je i slovenski policajac na našoj granici, ali s tom razlikom što Slovenac kao prije Schengena sjedi u kućici na graničnom prijelazu i ne možete proći dok vam ne podigne rampu.
S druge strane, kada sam se vraćao kući, ni na jednoj granici nisam imao nikakvih zaustavljanja. Naravno, Talijanima i Slovencima je bitno samo tko im ulazi u zemlju, izaći može bilo tko.
Propalestinski prosvjed u Milanu bio mi je zanimljivo iskustvo. Iskreno, ne gajim baš neke simpatije prema tome, jer nitko nije prosvjedovao ni tražio primirje kada su Hamasova čudovišta iz Pojasa Gaze upala u Izrael i počinila neviđene zločine nad židovskim civilima što je i bio povod za izraelsku vojnu akciju. Čak naprotiv, tada su mnogi Palestinci diljem Europe slavili taj napad.
Ne znam jesu li takvi bili i među prosvjednicima u Milanu, ali je bilo jako puno Talijana, članova Komunističke partije Italije, a pored zastava Palestine, crvenih zastava sa srpom i čekićem u oko su mi zapele i tri zastave duginih boja.
Što se tiče komunista, koji su uvijek na strani onoga tko je protiv Amerike (pa čak i ako je riječ o teroristima), nisam siguran bi li ih Karl Marx, da je danas živ, u tome podržao jer bi on kao Židov Izraelu sigurno dao pravo na obranu od terorista.
Zastava duginih boja na kojoj piše 'PACE', u Italiji se još od 1961. godine upotrebljava kao zastava mira i česta je na tamošnjim mirovnim prosvjedima, ali ista zastava s obrnutim rasporedom boja (od crvene prema ljubičastoj) je i službena zastava LGBT pokreta. Ne želim biti politički nekorektan, ali meni su tri zastave duginih boja na skupu na kojem je bilo 80 posto muslimana i na kojem se praktički traži abolicija za islamske fundamentaliste (što Hamasovci jesu) izgledale poput neke scene iz Monty Pythona.
