Katarina Peović bi ukinula privatno vlasništvo! I što nakon toga?
Predsjednica Radničke Fronte Katarina Peović u razgovoru za Lider je izjavila da se njezina stranka „dugoročno zalaže za demokratski socijalizam, ukidanje privatnog vlasništva i prevladavanje profitno usmjerene kapitalističke ekonomije u kojoj se ne proizvodi sve ono što bi moglo zadovoljiti temeljne potrebe ljudi ako ta proizvodnja nije profitabilna, a proizvodi se mnogo toga što je društveno nekorisno ili štetno samo zato što je profitabilno“.
Peović smatra da je „privatno vlasništvo temelj društvene iracionalnosti i nepravednosti kapitalističkog načina proizvodnje, njegove tržišne anarhije – nekoordiniranosti investicija nezavisnih privatnih proizvođača, što vodi do hiperprodukcije robe, rasipanja resursa i kapitalističkih kriza“.
To što ona predlaže čak se i u jugoslavenskoj socijalističkoj teoriji pogrdno nazivalo 'dogovorna ekonomija'.
Dakle, samo tri dana nakon što sam na ovom mjestu napisao da je ekstremna ljevica jednako opasna kao i ekstremna desnica, predsjednica „radničke“ stranke u kojoj ima vrlo malo (ili nimalo) pravih radnika, a svi članovi zajedno vjerojatno imaju manje radnog staža od prosječnog umirovljenika, baš se potrudila dokazati da sam u pravu.
Demokratski socijalizam kako ga ona zamišlja bio bi nešto potpuno novo u svjetskoj povijesti. Do sada smo imali (i još imamo) demokratska (višestranačka) društva s tržišnom ekonomijom i privatnim vlasništvom i taj model se do sada pokazao najefikasnijim. Nije idealan, ali boljeg za sada nemamo.
Imali smo jednostranačka društva s javnim vlasništvom (državnim u zemljama istočne Europe ili društvenim u bivšoj SFR Jugoslaviji) i ona su se pokazala kao najneefikasnija zbog čega su sva redom propala.
Imali smo (i još imamo) jednostranačka društva s privatnim vlasništvom kakva je, primjerice, bila fašistička Italija i kakva je današnja komunistička Kina. Moderna Kina po svemu je slična fašističkoj Italiji – imate jednu partiju, jednu ideologiju, rigidni kapitalistički sustav s minimalnim radničkim pravima i nacionalističku vlast s naglašenim nepoštivanjem prava nacionalnih manjina.
Peovićka sada nudi i četvrti model – višestranački sustav bez privatnog vlasništva. Doduše, nije precizirala dokle bi sezala njezina nacionalizacija. Da li bi se vlasnicima oduzele samo velike kompanije, a ostavilo male poduzetnike i obrtnike ili bi se išlo na totalnu deprivatizaciju društva. Da li bi se, primjerice, nacionalizirale samo hotelske kompanije ili i mali obiteljski hoteli? I da li bi onda, kada bi svi hoteli bili u vlasništvu države kao nekada, izgradnja hotela uz samo more bio državni interes, a protivnici državni neprijatelji?
Kapitalizam kakav danas poznajemo najbolje je što se čovječanstvu dogodilo u čitavoj povijesti. Zahvaljujući kapitalizmu, odnosno razvoju i inovacijama koje je pokrenuo i pokreće, današnja prosječna zapadnjačka obitelj ima bolje životne uvjete od prosječnog plemića od prije dvjestotinjak godina. Motorna vozila, električna energija, vodokotlići, bojleri, frižideri, perilice rublja i slične blagodati o kojima su plemići uz svo bogatstvo i moć mogli samo sanjati, produkt su kapitalizma, kojem je slobodno privatno vlasništvo jedan od glavnih pokretača.
One koji, poput Radničke Fronte, stigmatiziraju privatno vlasništvo, valja podsjetiti da je jedna Švedska, koja je mnogima često uzor kakvom bi društvu trebali težiti, ovakva kakva je danas (zemlja blagostanja) nastala na privatnom kapitalu tek nekoliko obitelji (puno manje od 200 koliko je Tuđman mislio da je optimalno za Hrvatsku).
I za kraj, najbolji pokazatelj da je kapitalizam zapravo jedna divna stvar je jedna dobra vijest u naizgled lošoj vijesti. Loše je da su 10 posto ljudi u svijetu vlasnici više od polovine svjetskog bogatstva. Ali dobra vijest je da uvjerljivo najveći dio tog bogatstva otpada na tvrtke poput Aplea, Amazona, Microsofta, Mete (Facebook), Alphabeta (Google)…, a koje su uglavnom osnivali štreberi iz prosječnih radničkih obitelji. Da nema kapitalizma i privatnog vlasništva (ali i demokratskog okruženja) oni nikada u tome ne bi uspjeli.
Da, uz slobodno privatno vlasništvo potrebno je i slobodno, demokratsko (po mogućnosti višestranačko) društvo. Zbog toga u posljednjih stotinjak godina niti jedna značajna inovacija, koja bi mijenjala svijet, nije došla ni iz Kine ni Rusije.