Diljem Europe širi se mržnja, ljevica nema odgovore, a desnica likuje
Tko bi do prije nekoliko tjedana pomislio da će sadašnji izraelsko-palestinski rat među građane Europe unijeti više nemira nego rusko-ukrajinski rat koji se događa na tlu Europe?
Kod rusko-ukrajinskog rata velikoj većini Europljana lako je bilo odabrati stranu jer je druga vojna sila i najveća zemlja na svijetu napala nekoliko puta manju zemlju kako bi joj silom otela teritorij.
No, kod sukoba Palestinaca (Arapa) i Židova Europljani su više podijeljeni, naročito u istočnim zemljama, poput Hrvatske, koje su godinama podupirale nekadašnji PLO i Jasera Arafata. Titova Jugoslavija, primjerice, uopće nije imala diplomatske odnose s Izraelom.
Meni osobno i u ovom sukobu lako je odabrati stranu, ali mnogi Europljani imaju romantičarski odnos prema palestinskim vojnim organizacijama iako nije riječ o nikakvim revolucionarima, već običnim teroristima. Da sada ne idem daleko u povijest i podsjećam kako je rezolucijom UN-a 1947. godine na području nekadašnje britanske Palestine bilo predviđeno osnivanje dviju država – židovskog Izraela i arapske Palestine, da su Židovi to prihvatili, a Arapi nisu, već su odmah krenuli u rat s ciljem uništenja nove židovske države.
Ne trebam ponavljati da svih tih godina koliko traje arapsko-židovski sukob, Hamas i Hezbolah (za razliku od Židova) nemaju nikakvu ideju o suživotu sa Židovima, već im je isključivi cilj uništenje Izraela i naposljetku, da je i najnoviji sukob započeo divljačkim napadom Hamasovih terorista na židovske civile i naselja uz granicu s Pojasom Gaze.
Nažalost, mnogima u Europi i Hrvatskoj to još nije jasno, pa i dalje romantiziraju palestinsku borbu iako je već desetljećima obilježava isključivo terorizam i ubijanje nedužnih civila. Naravno, i od izraelske vojske stradavaju civili, ali najčešće kao kolateralne žrtve vojnih djelovanja kao odgovor na Hamasov terorizam.
No, osim nerazumijevanja situacije na Bliskom istoku, Europi je sada došla na naplatu i njena politika otvorenih vrata za sve i svakoga, bez ikakvih kriterija i pravila kućnog reda.
Diljem Europe pojedini građani Europe arapskog porijekla ovih su dana veličali Hamasove zločine, a bilo je i napada na Židove, Sinagoge, šikaniranja židovske djece u školama… Zar smo došli do toga da će Židovi, od straha za svoju sigurnost, ponovo morati bježati iz Europe?
Širom Europe širi se mržnja, ljevica za sada na to nema odgovore, a desnica očito likuje, jer se događa upravo ono na što su oni godinama upozoravali.
Nažalost, sve je to posljedica pretjerane političke korektnosti kakvu europska ljevica forsira posljednjih desetljeća. Ne može se pod političkom korektnošću tolerirati vjerski fanatizam (zanimljivo je da su ti isti, koji imaju razumijevanja za islamski fanatizam, vrlo često rigidni i isključivi kada je riječ o katoličkoj vjeri.)
No, neke su se stvari ipak počele mijenjati. Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je u parlamentu da će se svi koji veličaju Hamas, odobravaju ubojstva ili spaljuju izraelske zastave suočiti s kaznenim progonom. Scholz je također najavio zabranu svih aktivnosti Hamasa u Njemačkoj.
Europa i dalje treba biti otvorena prema svima koji se u nju žele doseliti, ali svatko tko ovdje dođe prije svega treba poštivati pravila europskog kućnog reda. Onaj tko se nije spreman odreći svojih vjerskih fanatizama i dogmi, neka ostane u svojoj zemlji ili neka bolje uvjete za život potraži u nekoj drugoj bogatoj zemlji koja mu po svojim običajima više odgovara.