Nadgrobne ploče razdora ili zašto su istarska groblja drugačija

Svako toliko neka me bizarna vijest od 'priko Učke' podsjeti koliko je Istra svjetlosnih godina udaljena od ostatka Hrvatske. Direktor Komunalnog poduzeća u Općini Vrsi kraj Zadra, koje među ostalim upravlja i grobljima na području te općine, jednoj obitelji poslao je dopis je u kojem je od njih zatražio uklanjanje ćirilice s nadgrobne ploče „kako bi izbjegli daljnje pravno postupanje“.

Direktor komunalnog poduzeća svoj je sramotni zahtjev pravdao time da srpska manjina ne čini trećinu stanovništva u općini pa da zato obitelj nema pravo na ćirilicu. Osim što se ta odredba odnosi na službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina u službenoj komunikaciji i na javna obilježja, a ne na grobna mjesta i nadgrobne ploče, koje su privatno vlasništvo, pa je ovaj neuki direktor i s pravnog aspekta u krivu, njegov postupak izaziva nelagodu kod svakog pristojnog građanina ove države.

Na grobljima u Istri, gdje u niti jednom gradu nema više od trećine pripadnika niti jedne manjine, pa čak ni talijanske, u zagrobnom suživotu jedni pored drugih stoje nadgrobni natpisi na hrvatskom i talijanskom jeziku, pisani ćirilicom i latinicom, a na nekim grobljima, poput labinskog, jedni pored drugih i grobovi s križevima i polumjesecima.

No, za suživot i toleranciju potrebno je dvoje, nije dovoljna samo tolerancija većine prema manjini, već i obrnuto. I po tome je Istra drugačija od nekih drugih hrvatskih regija.

Primjerice, na groblju u Vukovaru postoji tridesetak grobova bivših vojnika SAO Krajine na kojima piše da „leže na srpskoj zemlji“, što nije nikakvo iskazivanje pijeteta prema poginulom pripadniku manjine, već najobičnija provokacija.

Možete li zamisliti da na grobu nekog Talijana u Istri piše da je „sepolto nella terra italiana“? Naravno, ne.