Četiri teme o izborima, strankama i utjecaju na birače
Za današnji komentar odabrao sam četiri teme o izborima, strankama i utjecaju na birače: o građanskim inicijativama, ekstremnoj ljevici, nezavisnim kandidatima na stranačkim listama i utjecaju crkve na birače.
Što će nam izbori kada imamo građanske inicijative?
Što će nam izbori kada imamo građanske inicijative, već sam se jednom zapitao na ovom mjestu. Sakupi se ekipa, najčešće bez ikakvih stručnih kvalifikacija za teme koje su u fokusu njihovog aktivizma, nadjenu si neko privlačno ime i onda počnu stvarati buku, uglavnom putem medija i društvenih mreža, a u rijetkim slučajevima i nekom građanskom akcijom. Tako stvorena buka obično je nesrazmjerno veća od njihovog znanja, kompetencija i utjecaja među običnim građanima, ali dovoljno bučna da političari počnu, često nekritički, prihvaćati njihove stavove ili ih čak uključivati u realizaciju infrastrukturnih i drugih projekata.
Većini je to simpatično, jer eto, potiče se transparentnost i uključenost građana u odluke lokalnih vlasti, ali čemu onda izbori? Čemu liste, stranke i gradska i općinska vijeća, ako je dovoljno osnovati neku građansku inicijativu, napraviti malo medijske buke i onda imati veći utjecaj na odluke lokalnih vlasti nego legalno izabrani predstavnici građana na lokalnim izborima?
Ekstremna ljevica opasna je kao i ekstremna desnica
Mainstream mediji građane uvijek plaše ekstremnom desnicom, a rijetko ili nikada ekstremnom ljevicom. Grozno bi bilo društvo u kojem bi se ljude diskriminiralo zbog pripadnosti drugoj naciji, zbog seksualnog opredjeljenja ili u kojem bi se ženama uskraćivalo pravo na abortus, ali za mene osobno jednako grozna bila bi vlast koja bi ljude stigmatizirala zbog toga što su uspješni i bogati i koja bi, u ime nekakve nakaradne socijalne uravnilovke, ljudima otimala zarađeni novac, imovinu ili ušteđevinu, a upravo za to se zalažu neke lijeve stranke u Hrvatskoj. Ekstremna ljevica opasna je isto koliko i ekstremna desnica.
Kako netko može biti nezavisan na stranačkoj listi?
Na svakim izborima imate kandidate koji osvanu na nekoj stranačkoj listi, ali imaju veliku potrebu naglašavati da su oni na toj listi kao nezavisni kandidati. Takvih ima na svim izborima od lokalnih do parlamentarnih.
Dok su još postajala općinska i gradska poglavarstva, znalo je biti i članova poglavarstava koji su stalno isticali da su nezavisni, bez obzira na to što su bili članovi, primjerice, IDS-ovog poglavarstva koje je izabralo općinsko ili gradsko vijeće s uvjerljivom IDS-ovom većinom.
Zar oni doista vjeruju da ih puka formalnost, što slučajno nemaju stranačku iskaznicu, automatski distancira od politike stranke na čijoj su listi odabrani u neko gradsko vijeće ili Sabor. Pa ne izlaže nitko svoje ime i prezime na listu HDZ-a, SDP-a, IDS-a ili Mosta, ako ne dijeli neke od njihovih temeljnih vrijednosti, političkih ideja i programa.
U Hrvatskoj se prenaglašava politički utjecaj Crkve
Zabrana rada trgovina nedjeljom često se komentira kao ulagivanje HDZ-a Crkvi, koja navodno u Hrvatskoj ima veliki utjecaj na birače. To je sasvim legitimno, jer se uostalom i druge političke stranke različitim potezima dodvoravaju različitim interesnim skupinama.
No, problem je što HDZ, ali i druge stranke (čak i SDP) već godinama precjenjuju politički utjecaj Crkve među Hrvatima. Zabrana rada nedjeljom, zabrana umjetne oplodnje ili nedajbože zabrana abortusa važni su svećenicima i biskupima, ali ne i većini vjernika.
Hrvati su u velikoj većini vjernici, ali na način da drže do vjerskih običaja, tu i tamo vole ići na nedjeljnu misu, vole da im lokalni župnik blagoslovi kuću, ali nisu vjerski fanatici. Većina hrvatskih vjernika ipak voli nedjeljni šoping, spremni su upotrijebiti sve načine da bi dobili dijete, ako to ne mogu prirodnim putem, kao što mnoge vjernice i dalje žele imati slobodu da prekinu trudnoću ako ne žele više rađati.