Prijevremeni izbori ne bi riješili problem gradske uprave u Puli

Je li Grad Pula u političkoj krizi kao što se može čuti posljednja dva dana? Ne, prije će biti da je riječ o krizi upravljanja gradom. Pula je u političkoj krizi bila krajem srpnja i početkom kolovoza prošle godine kada se raspala dotadašnja vladajuća koalicija koju su činili lista Filipa Zoričića, Možemo! i SDP. Politička kriza nastaje kada određena opcija izgubi većinu u predstavničkom tijelu, odnosno parlamentu, u ovom slučaju Gradskom vijeću Pule.

Pulu su posljednjih 30 godina, od kako je u Hrvatskoj uvedeno višestranačje, obilježile brojne političke krize i po tome je najveći istarski grad znatno dinamičniji i uzbudljiviji od ostalih istarskih gradova – niti jedan drugi grad nije proživio i preživio toliko političkih kriza kao Pula.

Počelo je 1996. godine kada je tada vladajući IDS pokušao smijeniti 'svog' gradonačelnika Igora Štokovića, jer se priklonio struji Luciana Delbianca, koji se te godine politički razišao s Ivanom Jakovčićem. Gradska vlast tada je mjesecima bila paralizirana, a politički spor razriješio je ondašnji ministar uprave i pravosuđa Davorin Mlakar i presudio u korist Delbiancove struje, jer je prvi istarski župan HDZ-u bio prihvatljiviji od, za njihov ukus, preradikalnog Jakovčića.

U godinama koje su uslijedile Pulu su pratile stalne političke krize u kojima su se na vlasti izmjenjivali IDS Ivana Jakovčića i IDF Luciana Delbianca, a zajedničko svim ti krizama bilo je da je IDS završavao u oporbi samo kada su se protiv njega ujedinjavali nezavisni, SDP i HDZ zajedno. Zvuči poznato? Iz tog razdoblja pamtit ćemo gradonačelnike Giankarla Župića, Luciana Delbianca i Valtera Drandića i jake oporbene političare poput Livija Bolkovića i Loredane Štok. Ali to razdoblje pamtit ćemo i kao politički najnestabilnije u novijoj povijesti Pule.

No, za razliku od sadašnje krize, kroz sve te političke turbulencije i razne promjene vlasti, pulska gradska uprava funkcionirala je besprijekorno. Mijenjali su se gradonačelnici i vladajuće većine, ali gradski službenici nikada nisu otkazivali poslušnost gradonačelnicima.

Zanimljivo, jedino razdoblje u novijoj povijesti Pule koje možemo pamtiti kao politički stabilno je kada je gradonačelnik bio Boris Miletić, od 2006. do 2021. godine. Je li to bilo razdoblje napretka ili stagnacije pokazat će vrijeme, ali ono što nitko ne može osporiti je da je u tih 15 godina Pula bila jedan od politički najstabilnijih gradova u Hrvatskoj.

IDS predvođen Valterom Boljunčićem, nezavisni Marin Lerotić, koji je već najavio kandidaturu za gradonačelnika i Možemo! sada ponovo zazivaju prijevremene izbore u Puli. Ali to je pucanj u prazno, jer prijevremeni izbori raspisuju se kada je u gradu politička kriza, odnosno kriza vladajuće većine. Oni su trebali biti raspisani u kolovozu prošle godine i da je Filip Zoričić bio hrabriji, to je trebao učiniti tada - napraviti isto što i njegov kolega i prijatelj, splitski gradonačelnik Ivica Puljak – istovremeno raspustiti Gradsko vijeće, podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika, pa da se održe novi izbori za Gradsko vijeće i gradonačelnika. Uvjeren sam da bi na tim ponovljenim izborima Zoričić ponovo bio izabran za gradonačelnika, a njegova lista osvojila još više vijećnika.

Zoričićev mandat ni sada nije upitan, on je legitiman jer je osvojen na neposrednim izborima za gradonačelnika, ali većina koja ga podržava u Gradskom vijeću nema nikakav legitimitet, jer je održavaju prebjezi iz IDS-a, takozvani 'žetončići'.

Kada bi se sada održali prijevremeni izbori oni bi, bez obzira kako završili, barem dali legitimitet budućem Gradskom vijeću. Ako bi se Filip Zoričić okuražio i podnio ostavku kako bi se istovremeno mogli raspisati i izbori za gradonačelnika, ti bi izbori možda iznjedrili nekog drugog gradonačelnika (iako ne treba prerano otpisati Filipa Zoričića koji u Puli još uvijek nema dostojnog protukandidata), ali sve to svejedno ne bi riješilo problem (ne)funkcioniranja gradske uprave.

Taj bi se problem s izborima mogao riješiti samo kada bismo imali sustav u kojem s gradonačelnikom koji izgubi izbore, moraju otići i svi njegovi pročelnici. Dok gradonačelnik mora napraviti preustroj gradske uprave svaki put kada želi smijeniti nekog pročelnika, a i kada ga smjeni, mora dokazati ozbiljnu povredu radnog odnosa, jer ga Sud u protivnom ponovo vraća na isto radno mjesto, s redovnim ili prijevremenim izborima teško će se moći rješavati problemi u funkcioniranju gradskih uprava, ne samo pulske nego i svih drugih.

Danas je problem Pula, jučer je bio Vodnjan, a sutra će to biti neki drugi grad u kojem će doći do promjene vlasti. Jer nemoguće je da je problem samo u Filipu Zoričiću, Ediju Pastrovicchiju, Ivici Puljku, Tomislavu Tomaševiću ili nekom drugom gradonačelniku. Naravno, najveći dio krivice snose oni, ali nisu ni gradski službenici bez grijeha.

Najlakše i najbezbolnije je napraviti poput Suzane Jašić i Damira Kajina, koji u Pazinu i Buzetu ništa nisu mijenjali i ništa 'ne talasaju'. E, to je za mene populizam.