Veliki trgovački centri nedjeljom se pretvaraju u javne zahode

Moj stav o ograničenju rada nedjeljom je jasan – ili trebaju raditi svi ili nitko, a pod 'nitko' doista mislim na sve radnike osim dežurnih službi poput policije, hitne pomoći i vatrogasaca. Ako ne rade trgovci, ne trebaju raditi ni konobari, kuhari, kino operateri, profesionalni nogometaši, glumci, pa čak ni novinari.

Koliko je sadašnji zakon selektivan, diskriminatorski i apsurdan uvjerio sam se prošle nedjelje u Zagrebu. Naime, većina trgovačkih centara u Zagrebu, za razliku od onih na moru, za zatvaranje su odabrali ljetne mjesece (trgovine tijekom godine smiju imati 16 radnih nedjelja), kako bi zimi mogli raditi više.

Međutim, budući da se zabrana odnosi samo na trgovine, a ne i na ugostiteljske objekte i kino prikazivače, Arena Centar svejedno je bio otvoren za posjetitelje Cinestara, goste kafića i konzumente brze hrane (McDonalds, KFC, Burger King i Koykan bili su otvoreni).

Svaka čast prodavačicama, ali mislim da se težina posla u jednom McDonaldsu ili KFC-u ne može uspoređivati s radom u nekoj trgovini brendirane odjeće i obuće, kakvih je najviše u trgovačkim centrima. I posluživanje pića u kafićima je zahtjevnije od pomaganja ženama i djevojkama pri odabiru i kupnji odjeće u Zari, HM-u ili Reservedu. Kakva je to onda briga za radnike ako upravo oni na težim poslovima moraju raditi i nedjeljom?

Zar nije apsurdno da trgovački centri službeno ne rade, ali su nedjeljom svejedno otvoreni zbog kafića, kina i restorana, a mnogim građanima toga dana služe samo kao najuredniji, a uz to još i besplatni, javni zahod.