Za Zagreb vozim 160 na sat i nemam grižnju savjesti zbog toga

„Većina prometnih nesreća sa smrtnim ishodima ne događa se na autocestama, već na sporijim prometnicima“, kazao je talijanski ministar infrastrukture i prometa Mateo Salvini te najavio povećanje brzina na nekim talijanskim autocestama na 150 km/h.

Nadam se da će i neki hrvatski ministar prometa jednom progledati i shvatiti kako sadašnja ograničenja brzina, i to ne samo na autocestama, doista nemaju nikakvog smisla. Od Hrvatske gora je samo Austrija, ali kod nas srećom barem nema toliko kamera kao u Austriji pa se od Istre do Zagreba još uvijek može nekažnjeno voziti brže od dopuštenog.

Iskreno, kada bih se strogo pridržavao ograničenja na Ipsilonu i autocesti Rijeka – Zagreb 'nikad' ne bih stigao do Zagreba. Na Ipsilonu je ograničenje 110 km/h, isto je od Rijeke do Bosiljeva, a od Bosiljeva do Zagreba je dopušteno 130 kilometara na sat. Prvu dionicu vozim 140, a drugu 160 na sat i nemam grižnju savjesti zbog toga.

U Njemačkoj na većini autocesta nema nikakvih ograničenja, a prije pet godina bio sam u automobilom u Poljskoj i tamo je ograničenje pristojnih 140 km/h. Doista, čemu autocesta ako se njome ne smije voziti brže od 110 kn/sat? Pa toliko se vozi na svakoj ravnoj magistralnoj cesti.

A da ne spominjem smiješna ograničenja na nekim lokalnim cestama. Svatko razuman podržava ograničenja u naseljenim mjestima, naročito gdje ima djece, ali neka ograničenja na nekim dionicama stvarno su nelogična i nepotrebna.

Meni najbliži primjer je cesta Vozilići – Tunel Učka koja ima nekoliko nepotrebnih i neobjašnjivih ograničenja brzine na 60 km/h. Naime, volio bih da mi neki prometni stručnjak objasni zašto je na izlazu iz Čepića prema skretanju za Zatku ili na zaobilaznici oko Šušnjevice potrebno voziti samo 60 na sat? Nedavno sam 'bio dobar' i probao sam tom dionicom voziti propisno, odnosno 60 km/h. Sam sebi sam bio smiješan, a vjerojatno još smješniji drugim sudionicima u prometu. (Foto: Goran Kovacic/PIXSELL)