Besplatno zdravstvo? Na što li sve ljudi radije troše nego na svoje zdravlje

17.03.2023 - 08:42
Besplatno zdravstvo? Na što li sve ljudi radije troše nego na svoje zdravlje

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović iz Pule vjerojatno je među najkompetentnijim zastupnicima u Saboru kada je riječ o poznavanju problematike zdravlja i zdravstvene zaštite. Najveći je zagovornik osnivanja Medicinskog fakulteta u Puli, u čemu se nikako ne slažem s njom, ali s velikom pozornošću pratim njene saborske rasprave jer iz njih često mogu puno toga naučiti.

U jučerašnjoj raspravi o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju dotaknula se i problema listi čekanja na specijalističke preglede poentirajući kako „liste čekanja zapravo postaju 'najbolji marketinški alat' za privatni sektor, odnosno 'tihu privatizaciju' zdravstva, koji se najbrže razvija upravo u djelatnostima s najdužim listama čekanja.“ „To istovremeno pojačava neravnopravnost u društvu, tj. povećava podjelu građana prema njihovim materijalnim mogućnostima“, rekla je Sanja Radolović.

Do sada u svom životu, da kucnem u drvo, nisam imao nikakvih većih zdravstvenih problema, a kao poduzetnik maksimalno uplaćujem zdravstveno osiguranje, što znači da si kao plaću ne prikazujem neki minimalac (što mnogi rade) već realnu plaću na koju plaćam pune doprinose. Isto radimo i za naših sedam stalno zaposlenih djelatnika.

Dakle, samnom je hrvatski zdravstveni sustav samo profitirao. Već 35 godina plaćam zdravstveno osiguranje, zadnjih deset godina i dopunsko osiguranje i jedini trošak koji je hrvatsko zdravstvo imalo samnom u tih 35 godina je subvencioniranje cijene tableta za tlak koje sam pio deset godina (nakon što sam prije četiri godine smršavio 25 kilograma, ni to više ne pijem).

Dvaput sam trebao usluge specijaliste, jednom za color dopler, jednom sam trebao neurologa i oba sam puta otišao kod privatnika. Pomislio sam si, na što sve tijekom godine 'bacam' novac, neću propasti ako za medicinsku uslugu, dakle za svoje zdravlje izdvojim stotinjak ili dvjesto eura. Radije sam platio nego da mjesecima čekam red i vučem se po čekaonicama. Ako imam mobitel vrijedan 2.000 eura i vozim automobil vrijedan 35 tisuća eura, onda mi ne bi trebao biti problem dodatno platiti i za svoje zdravlje.

Znam, netko će reći: zašto bih platio ono što sam već platio kroz svoje zdravstveno osiguranje, kao što neću platiti ni automehaničara ako sam platio kasko automobilsko osiguranje. Ali uslugu automehaničara (uglavnom) ne čekamo godinu dana.  

Znam da si mnogi građani ne mogu priuštiti odlazak u privatne klinike, ali osobno znam mnoge koji su daleko imućniji od mene, pa mjesecima čekaju na red za magnetsku rezonancu i slične preglede, umjesto da odu u Medico ili neku drugu polikliniku.

Rješenje bi trebalo biti negdje između. Ne može u zdravstvu baš sve biti besplatno. Jer kada pomislim na što su sve ljudi spremni potrošiti svoj novac (bazeni, automobili, mobiteli, garaže, barke, putovanja…) radije nego na svoje zdravlje, mislim da kod svakog pojedinca osobno ima dovoljno prostora za dodatno ulaganje u zdravstvo.

Oni koji nemaju (ali da mjerilo ne bude samo visina mirovine ili plaće, nego i nekretnine koje posjeduju), neka budu oslobođeni, a ostali neka participiraju u svakom specijalističkom pregledu. Tada će i liste čekanja biti kraće, ljudi će biti zdraviji (jer će se ranije otkrivati bolesti), a liječnici će napokon biti adekvatno plaćeni za svoj rad, a ne da nam se događa kao sada, da svaki načelnik male seoske općine ima veću plaću od liječnika opće medicine.

Tweet