Ima nečeg dobrog u izbacivanju Hrelje iz stranke, napokon će nestati HSU
Predsjedništvo HSU-a isključilo je iz stranke saborskog zastupnika i dugogodišnjeg predsjednika te stranke Silvana Hrelju i to zbog sudjelovanja na skupu koalicije stranaka Umirovljenici zajedno.
"S ciljem uvođenja političke higijene na našim prostorima odlučili smo u skladu sa stranačkim Statutom, a na prijedlog predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika Veselka Gabričevića s današnjim danom isključiti iz stranke našeg člana Silvana Hrelju. Razlozi za takvu odluku su brojni, a najnoviji je sudjelovanje Silvana Hrelje na skupu pod nazivom ‘Umirovljenici zajedno‘. Pod krinkom zajedništva okupili su se predsjednici tri opskurne umirovljeničke stranke koje zajedno nemaju niti 10 članova, bez županijskih, gradskih ili općinskih organizacija, stranačkih prostorija i telefona...", pojasnili su u priopćenju HSU-ovci.
Dobra vijest iz ovog priopćenja je što će nakon ovog političkog harakirija (što god mislili o njemu, Hrelja je ipak bio najprepoznatljivije lice HSU-a) ova stranka napokon završiti u ropotarnici povijesti, jer nema gore pojave na političkoj sceni od interesnih stranaka.
Zamislite da nedajbože svi umirovljenici, koji u najvećem broju i izlaze na izbore, glasaju za stranku umirovljenika pa da dobijemo Vladu umirovljenika ili da ta stranka dobije toliki broj mandata da relativni pobjednik izbora samo s njima može formirati vlast. Imali bismo Vladu koja bi imala samo dva cilja – povećanje mirovina i smanjenje troškova zdravstva. A to bi naravno mogli postići samo dodatnim oporezivanjem radno sposobnog stanovništva. Srećom, nismo sebični poput protestantskih naroda, koji djecu s navršenih 18 godina potjeraju od kuće, jer naši stariji sugrađani ipak brinu o svojoj djeci i unucima, pa onda na izborima odgovorno biraju stranke koje će prije svega misliti na radno sposobno stanovništvo, pa ako bude bolje njima, bit će i penzionerima.
Zamislite kada bi pored stranke umirovljenika još postojale Stranka učenika i studenata, Stranka roditelja s malom djecom, pa Stranka radnika s plaćama ispod 1.000 eura… Onda bi nakon izbora vjerojatno vladala koalicija penzionera i studenata, a onda bi se posvađali oko toga treba li povećati stipendije ili penzije, pa bi studenti išli u koaliciju sa Strankom roditelja male djece, koji bi pak u svom programu imali isključivo povećanje dječjeg doplatka.
Znate koje je najbolje mjerilo da je neka politička stranka promašena? Kada postoji bezbroj sličnih stranaka sa sličnim imenom. U Hrvatskoj postoji desetak stranaka umirovljenika, desetak seljačkih stranaka i 'nekoliko stotina' pravaških stranaka. Zanimljivo društvo, zar ne?