Hauser više nije zanimljiv. Postao je dosadno predvidljiv
Stjepan Hauser je počeo promovirati svoj novi album 'The Player', na kojem se nalazi i obrada pjesme 'Señorita'', velikog latino-pop hita Camile Cabello i Shawna Mendesa iz 2019. godine.
Stjepan Hauser, eksponiranija polovica 2Cellosa, i ovom obradom ide 'linijom manjeg otpora', pa 'prvoloptaški' u svom stilu izvodi pjesmu koja je u godini prije pandemije bila najslušanija na svijetu. Ja bih to nazvao glazbenim populizmom, najnižim podilaženjem publici, ono što su i 2Cellos čitavo vrijeme radili.
Zar nije glazbeni populizam kada publici u Beogradu sviraš 'Mesečinu' ili publici u Sarajevu 'Prvi poljubac' od Halida Bešlića? Najlakše je nedostatak vlastite kreativnosti kompenzirati 'prvoloptaškim' obradama popularnih i svima poznatih hitova.
Na kraju je upitno je li publika na njihovim koncertima bila oduševljena njihovim izvedbama ili izborom pjesama koje su izvodili. Istina, i meni je simpa njihova obrada naslovne teme iz serije 'Igra prijestolja', ali ja sam veliki fan te serije, pa ne postoji obrada te pjesme, taman da je izvedena ojkanjem, koja mi se ne bi svidjela.
Cijela ta priča s 2Celloos u početku je bila simpatična i dopadljiva, ali mora se priznati da im se mnogo toga poklopilo. Njihovo prvo predstavljanje nije bilo s nekim amaterskim video uratkom na YouTubeu ili TikToku, nego s vrlo profesionalno snimljenim spotom u kojem su dva vrlo zgodna i atraktivna mladića na violončelima izvodila Michaela Jacksona. Budimo iskreni, da su to isto, pa čak i virtuoznije, izvodila dva debela oćalinka, nitko ih ne bi zapazio, a niti bi ih kasnije Elton John, deklarirani ljubitelj lijepih muškaraca, uzeo na svoju turneju da mu budu predgrupa.
Dakle, sve je to bilo simpatično u početku, ali onda se ipak očekivao nekakav kreativni pomak, koji je nažalost izostao. 2Celllos, a potom i Hauser kao solist, nastavili su linijom manjeg otpora – uzmi poznati hit, obradi ga, snimi uz njega neki šminkerski spot i dodvoravaj se publici.
Od kako postoji moderna glazba postoje i obrade tuđih pjesama. Nema u tome ničeg lošeg. Postoje mnoge pjesme koje su veću popularnost stekle kao obrade, nego originali. Ali treba biti frajer, a Hauser to nije, i izvući neku pjesmu iz zaborava, potražiti neku dobru, ali potcijenjenu pjesmu i nju obraditi. Kao što je, primjerice učinio pok. Massimo Savić s Dorian Grayem kada je iz naftalina izvukao potpuno nepoznatu pjesmu Walker Brothersa “The Sun Ain’t Gonna Shine (Any More)“ i obradio je u danas kultnu 'Sjaj u tami'.
Najlakše je obraditi 'Señoritu' i onda se kurčiti da imaš hit pjesmu. Zbog toga mi Hauser više uopće nije zanimljiv. Naprotiv, postao je dosadno predvidljiv.