Milanović je kao loš primjer trebao navesti Republiku Srpsku, a ne Kosovo
"Dok ne shvatite da Srbija i Rusija nije isto, da je to nažalost bolna činjenica i opasnost. Anektirali smo Kosovo. Mi i međunarodna zajednica. Uzeto je od Srbije. Ko je to napravio nego mi? Jesmo priznali Kosovo? Nije aneksija, nego otimanje. Kak se to zove? Ekstrakcija. Nije šija, nego vrat. Ovo nije dovođenje u pitanja Kosova, nego cijelog koncepta", rekao je predsjednik Zoran Milanović 30. siječnja u Petrinji.
Nakon najnovijeg bisera predsjednika kojeg su na izborima, među ostalim, podržali SDP i IDS i kojeg, prema istraživanju iz listopada i dalje podržava 88 posto SDP-ovih birača (što najviše govori o profilu SDP-ovih birača), ne znam je li smješnija predsjednikova izjava ili sve jadniji istupi SDP-ovaca kojima ga pokušavaju braniti.
Pa je tako SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk izjavio: „Doživio sam to kao metaforu kojom je htio osvijestiti činjenicu da četiri članice NATO-a i pet članica EU još nije priznalo Republiku Kosovo jer imaju dvojbe oko načina na koji je stekla neovisnost“. Ovakvog objašnjenja ni Milanović se ne bi sjetio.
Osim što je predsjednik jednog dijela Hrvata pokazao da se, iako pravnik, uopće ne razumije u međunarodno pravo, ako je već tražio usporedbe s bivšom Jugoslavijom, onda je primjer kakav ne bismo htjeli u Ukrajini trebao tražiti kod svojih prijatelja u Republici Srpskoj, a ne na Kosovu.
Da Deklaracijom o nezavisnosti Kosova nije prekršeno međunarodno pravo potvrdio je prije 13 godina Međunarodni sud pravde i to nakon tužbe Republike Srbije. Međunarodni sud pravde pozvao se na Rezoluciju Vijeća sigurnosti broj 1244, donesenu 1999. godine, koju je podržala i Rusija (samo je Kina od 15 članica Vijeća sigurnosti bila suzdržana).
Prema Međunarodnom sudu pravde, samostalnost Kosova bio je zadnji čin raspada Jugoslavije, u kojoj je Kosovo bio jedna od osam članica, doduše s nešto manjim ovlastima od republika, ali s mnogim elementima državnosti. Nakon Titove smrti Jugoslavijom je vladalo kolektivno Predsjedništvo od osam (ne šest) članova. Srbiji za vrijeme SFRJ to nije smetalo, naprotiv često su zloupotrebljavali činjenicu da su u Predsjedništvu države imali tri od osam glasova. Osmeročlano rotirajuće Predsjedništvo SFRJ simboliziralo je osam ravnopravnih dijelova SFR Jugoslavije. Na čelu države, kao predsjedavajući Predsjedništva, svake se godine izmjenjivao predstavnik druge federalne jedinice, pa je tako od 15. svibnja 1986. do 15. svibnja 1987. godine predsjednik Predsjedništva SFRJ, kao predstavnik Kosova, bio Sinan Hasani.
Dakle, Kosovo je moglo biti oteto samo Jugoslaviji, a ne Srbiji. Ako je Kosovo „anektirano“, kako tvrdi Milanović, onda je i Republika Hrvatska „anektirana“ od Jugoslavije.
No, ako je predsjednik jednog djela Hrvata tražio primjere promjena granica uz pomoć vojne sile, onda je mogao govoriti o Republici Srpskoj. Na području bivše Jugoslavije Republika Srpska jedina nema uporište u AVNOJ-u. Njezine granice nije odredila nikakva Badinterova komisija, već srpski tenkovi, topovi, puške i noževi. Nažalost, te silom ostvarene granice Daytonskim je sporazumom potvrdila i međunarodna zajednica.
S Republikom Srpskom, a ne Republikom Kosovo, je napravljen međunarodni presedan, prema kojem se ratna osvajanja mogu potvrditi za mirovnim stolom.