Zar nisi u Kataru? Čekam finale!
„Zar nisi u Kataru?“, najčešće je pitanje koje ovih dana čujem od svojih poznanika. Naime, svi koji me poznaju, znaju da je moje društvo, među ostalim, poznato po redovnom praćenju hrvatske nogometne reprezentacije. Bili smo na svim europskim i svjetskim prvenstvima na kojima je sudjelovala Hrvatska, osim u Japanu i prvom Euru u Engleskoj 1996. godine i na svakim kvalifikacijama odemo na barem jedno, a često i dva gostovanja Vatrenih, pa sam tako posjetio mnoge zanimljive države u koje vjerojatno nikad ne bih otišao da nisu bile u istoj kvalifikacijskoj skupini s Hrvatskom.
Na svjetskim prvenstvima uživo smo gledali tri najveće hrvatske pobjede: protiv Njemačke 1998., te protiv Argentine i Engleske 2018. godine.
Ali u Katar nismo planirali ići i mislim da ne trebam previše objašnjavati zbog čega. Već je napisano stotine tekstova na tu temu i svatko tko je barem jednom bio na nekom velikom natjecanju zna da Katar jednostavno nije zemlja za nogometno navijanje. Osim strogih vjerskih zakona, dodatni problem je što ta mala zemlja nema ni dovoljno smještajnih kapaciteta da primi toliko navijača.
No, kada smo prošli skupinu, nakon što su se katarski hoteli ispraznili od navijača čije su reprezentacije ispale, netko iz ekipe je stidljivo zapitao: „A da se ipak zaletimo na jednu utakmicu?“
I onda smo se sjetili situacije iz Rusije prije četiri i pol godine. Nakon što smo odgledali jednu utakmicu iz skupine, i to onu najbolju protiv Argentine, netko je opet rekao zašto ne bismo pogledali još koju utakmicu iz nokaut faze. Tada je moj kum, kome se baš nije dalo ići, rekao: „Može, ali samo ako je polufinale“. Svi smo se složili i naravno, svi smo se pomirili s time da se više nećemo vratiti u Rusiju.
Ali malo morgen! Vatreni su zajebali mog kuma i ušli u polufinale, a mi smo otišli u Moskvu i na stadionu Lužnjiki gledali jednu od najvećih pobjeda Vatrenih u povijesti, protiv Engleza za ulazak u finale.
I zato smo sada odlučili da u Katar idemo samo na finale. Jer to je jedina faza natjecanja u kojoj Vatrene još nikada nismo gledali u živo. I ne samo da smo odlučili, nego smo već kupili karte. Nisu jeftine, znam da neće biti jeftin ni put do Katara, ali ako Hrvatska uđe u finale sa zadovoljstvom ćemo potrošiti taj novac.