Kada bi se u Istri primjenjivao zakon niti jedan grad ne bi bio dvojezičan

Kad sam jučer otvorio jedno priopćenje pristiglo iz Grada Poreča, u kojem uz naziv Grad Poreč uvijek stoji i talijanski naziv Parenzo, odmah sam se sjetio rasprava potaknutih objavom Državnog zavoda za statistiku da je u Hrvatskoj pao broj Srba, a u Vukovaru ispod 30 posto, što znači da po ustavnom zakonu Srbi u tom gradu više nemaju pravo na dvojezičnost, odnosno ćirilične natpise.

Jedan je zastupnik Domovinskog pokreta na to izjavio da, zbog razaranja i zločina koje su pripadnici srpskog naroda počinili u tom gradu, u Vukovaru ne bi smjelo biti ćirilice čak i da je udio Srba 50 posto.

I ja mislim da u Vukovaru ne treba ćirilica, ali ne zbog toga što je udio Srba u tom gradu pao ispod 30 posto ili zbog toga što su pod 'ćirilicom' tamo počinjeni zločini. Vukovaru ne treba ćirilica jer je nikad u povijesti nije imao, jer hrvatski Srbi nikada nisu pisali ćirilicom, a sve manje je kao glavno pismo koriste i u samoj Srbiji. Svi vodeći srbijanski listovi i portali su na latinici. Ali to je neka druga tema.

Ono što me ponukalo na komentar je da kada bi se u Istri doslovno primjenjivao Ustavni zakon o nacionalnim manjinama, onda niti jedan grad ni općina ne bi bili dvojezični. Talijana u tim sredinama jedva da ima preko pet posto, što je donja granica za obavezno mjesto u gradskom ili općinskom vijeću. Kada bismo doslovno primjenjivali brojke, a ne uvažavali tradiciju i povijest, Pula bi prije trebala imati dvojezične ćiriličine nego talijanske natpise, a u Poreču bi na službenim dopisima i priopćenjima umjesto Parenzo stajao albanski naziv grada.